Termin ruskog uticaja u Bosni i Hercegovini mogao bi dobiti novu političku težinu 12. maja, ukoliko Vijeće sigurnosti UN-a zaista otvori pitanje legitimiteta visokog predstavnika Christian Schmidt.
Iako se ovaj narativ danas dominantno veže za Moskvu, dostupna hronologija događaja ukazuje na znatno složeniju sliku – onu u kojoj osporavanje počinje i unutar same Bosne i Hercegovine, prije nego što je Rusija formalizirala svoj stav na međunarodnoj sceni.
Rusko osporavanje: međunarodna dimenzija
Rusija je od samog početka osporavala legitimitet Christiana Schmidta u okviru Vijeće sigurnosti UN-a. Ključni trenutak dogodio se u julu 2021. godine, kada je Vijeće za implementaciju mira (PIC) imenovao Schmidta za visokog predstavnika.
Moskva, uz podršku Kine, nije prihvatila ovu odluku, insistirajući da imenovanje mora biti potvrđeno rezolucijom Vijeća sigurnosti. Taj stav Rusija dosljedno ponavlja od kraja 2021. godine, posebno na sjednicama održanim u novembru iste godine, pa sve do danas.
Time je ruski uticaj dobio jasnu međunarodnu dimenziju – kroz diplomatsko osporavanje i pokušaj redefiniranja procedure imenovanja visokog predstavnika.
Lokalni početak: zaključci iz Republike Srpske
Međutim, politički otpor prema novom visokom predstavniku nije nastao u Moskvi. Već 10. marta 2021. godine, Narodna skupština Republike Srpske usvojila je zaključke kojima se traži ukidanje funkcije visokog predstavnika i preispitivanje njegovih ranijih odluka.
Ovaj potez predstavlja prvi institucionalni korak osporavanja OHR-a u toj fazi, i dolazi gotovo dva i po mjeseca prije nego što je PIC formalno imenovao Schmidta.
Dodikova reakcija prije ruskog “njet”
Na dan imenovanja, 27. maja 2021., Milorad Dodik jasno je poručio da neće prihvatiti Schmidta kao visokog predstavnika. Važno je naglasiti da Dodik u tom trenutku nije problematizirao potvrdu u Vijeću sigurnosti UN-a, već se pozvao na Aneks 10 Dejtonskog sporazuma i potrebu saglasnosti potpisnica.
Istovremeno, ruski ambasador u PIC-u izdvojio je mišljenje, naglašavajući da imenovanje mora biti razmotreno u Vijeću sigurnosti. Time se paralelno formiraju dvije linije osporavanja: lokalna, zasnovana na političkom odbijanju, i međunarodna, utemeljena na proceduralnim argumentima.
Presedani: Bildt i Schwarz-Schilling
Tvrdnja da je potvrda Vijeća sigurnosti nužan uslov za imenovanje visokog predstavnika ne stoji u potpunosti kada se posmatra praksa. Već prvi visoki predstavnik, Carl Bildt, imenovan je 1995. bez formalne potvrde Vijeća sigurnosti.
Sličan slučaj zabilježen je i 2005. godine, kada je Christian Schwarz-Schilling preuzeo funkciju bez rezolucije UN-a koja bi eksplicitno potvrdila njegovo imenovanje.
Ovi primjeri dodatno komplikuju argumentaciju o nelegitimnosti Schmidta i ukazuju na fleksibilnost međunarodne prakse u ovom pitanju.
Ruski uticaj: ciljevi i mehanizmi
Ruski uticaj u Bosni i Hercegovini ne svodi se samo na pitanje visokog predstavnika. On je dio šire geopolitičke strategije Moskve, koja ima nekoliko ključnih ciljeva:
usporavanje ili blokiranje integracije BiH u NATO i EU
jačanje političkih aktera koji zagovaraju decentralizaciju ili slabiju državu
korištenje unutrašnjih političkih kriza kao prostora za širenje uticaja
osporavanje međunarodnih institucija i njihovog legitimiteta
Takav pristup često se opisuje kao destabilizirajući, jer se oslanja na postojeće institucionalne slabosti i političke podjele u zemlji.
Ko je počeo prvi?
Hronološki gledano, osporavanje Christiana Schmidta počelo je unutar Bosne i Hercegovine – kroz političke stavove i zaključke institucija iz Republike Srpske. Rusija je taj narativ kasnije preuzela i podigla na međunarodni nivo, dajući mu dodatnu težinu i vidljivost.
Drugim riječima, nije riječ o jednostavnom “uvozu” ruskog uticaja, već o preklapanju domaćih političkih interesa i vanjskopolitičke strategije Moskve.
Šta donosi 12. maj?
Ukoliko Vijeće sigurnosti UN-a zaista otvori pitanje legitimiteta visokog predstavnika, to bi moglo imati višestruke posljedice:
dodatnu polarizaciju unutar BiH
jačanje ruskog diplomatskog narativa
potencijalno slabljenje autoriteta OHR-a
produbljivanje institucionalne krize
Bez obzira na ishod, jasno je da pitanje visokog predstavnika više nije samo pravno ili proceduralno – ono je postalo dio šire geopolitičke borbe.
Priča o osporavanju Christiana Schmidta pokazuje kako se lokalna politička dinamika može brzo internacionalizirati i postati dio globalnih odnosa moći. Rusija jeste ključni akter u tom procesu, ali nije njegov početni izvor.
U složenom političkom sistemu Bosne i Hercegovine, granica između unutrašnjih i vanjskih uticaja često je zamagljena. Upravo u tom prostoru nastaje i djeluje savremeni ruski uticaj – ne kao izolirani faktor, već kao katalizator već postojećih političkih tenzija.
