Problem utvrđivanja preferencijalnog porijekla korištenih motornih vozila u Bosni i Hercegovini godinama ostaje neriješen, uprkos brojnim aktivnostima domaćih institucija i komunikaciji s organima Evropske unije.
Najnoviji izvještaj Ureda za reviziju institucija BiH ukazuje na ozbiljne sistemske slabosti, neujednačenu praksu carinskih organa i pravnu neizvjesnost koja direktno pogađa uvoznike i budžet države.
U periodu od pet godina u Bosnu i Hercegovinu uvezeno je čak 273.189 polovnih vozila, a gotovo polovina – 130.262 vozila ili 48 posto – ostvarila je povlastice na osnovu preferencijalnog porijekla. Upravo ta kategorija uvoza predstavlja ključnu tačku spora, jer se u velikom broju slučajeva naknadno dovodi u pitanje vjerodostojnost dokaza o porijeklu.
Najveći broj polovnih automobila uvezen je tokom 2024. godine, kada je na bh. tržište stiglo 80.625 vozila, od kojih je skoro 16.000 imalo povlašteni tretman. Godinu ranije uvezeno je 64.358 vozila, dok je 2022. godine registrovano 46.423 uvoza, a 2021. godine 47.442. Najmanji obim uvoza zabilježen je 2020. godine, sa ukupno 34.341 polovnim vozilom.
Revizija se oslanja na podatke Uprave za indirektno oporezivanje BiH, koji dodatno ukazuju na zabrinjavajuće trendove u vezi s provjerom porijekla vozila. U periodu od 2020. do 2024. godine carinskim službama zemalja Evropske unije upućeno je 21.882 zahtjeva za dodatnu provjeru dokaza o porijeklu. Od tog broja, čak 15.155 provjera, odnosno 69,3 posto, imalo je negativan ishod – porijeklo vozila nije potvrđeno.
U odnosu na ukupan broj vozila uvezenih uz povlastice u istom periodu, zahtjevi za provjeru činili su oko 16,8 posto, što dodatno potvrđuje razmjere problema. Negativni odgovori često su rezultat administrativnih prepreka, poput isteka zakonskog roka za čuvanje dokumentacije u zemlji izvoza ili zatvaranja firmi izvoznika, što onemogućava provjeru autentičnosti dokaza.
Djelimično pozitivni nalazi bili su izuzetno rijetki – zabilježeno je svega 114 takvih slučajeva. Oni se uglavnom odnose na situacije u kojima jedan obrazac EUR.1 obuhvata više vozila, pa se tokom provjere utvrdi da samo dio robe ispunjava uslove za preferencijalno porijeklo.
Carinske provjere se pokreću u slučajevima osnovane sumnje u vjerodostojnost dokumentacije ili ispunjenost uslova propisanih PEM konvencijom, ali i nasumično. Sumnje se najčešće javljaju zbog neslaganja između zemlje izdavanja dokaza o porijeklu i zemlje u kojoj je vozilo prethodno bilo registrovano, kao i zbog negativnih rezultata ranijih provjera istog izvoznika.
Tokom postupka provjere, carinski službenici analiziraju kompletnu dokumentaciju i procjenjuju ispravnost carinskih isprava. Preferencijalni tretman može biti osporen u slučajevima kada dokumentacija nije pravilno potpisana, kada pečati ne odgovaraju službenim uzorcima ili kada postoje druge nepravilnosti koje ukazuju na moguće falsifikate ili netačne podatke.
Uprava za indirektno oporezivanje BiH je u više navrata upozoravala Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH na probleme u primjeni povlaštenog tretmana za korištena vozila. Posebno su istaknuti slučajevi u kojima carinski organi država članica EU izdaju obrazac EUR.1, ali tokom naknadnih provjera utvrde da vozilo zapravo ne ispunjava pravila o porijeklu.
Dokumentacija pokazuje da su od 2016. do 2025. godine održavani brojni sastanci s ambasadama Belgije i Nizozemske, vođena komunikacija s institucijama Evropske unije i slani dopisi Ministarstvu vanjskih poslova BiH. Još prije skoro deset godina uočene su razlike u praksi carinskih uprava zemalja EU, nakon čega je Evropska komisija dostavila mišljenje prema kojem se obrazac EUR.1 može izdati i bez izjave dobavljača, ukoliko postoje drugi relevantni dokazi.
U periodu od 2019. do 2024. godine razmjenjivane su informacije o neujednačenim praksama i ukazivano na slabosti u administrativnoj saradnji. Tokom 2025. godine Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa zatražilo je dodatne podatke od UIO-a, uključujući detaljnu statistiku provjera, analizu negativnih odgovora i pregled komunikacije s nadležnim organima Nizozemske, s ciljem zauzimanja jedinstvenog stava prema tijelima Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.
Revizija upozorava da dugogodišnje odsustvo konačnog i jasnog rješenja dovodi do pravne nesigurnosti, produžava carinske postupke, povećava troškove uvoznika i narušava povjerenje u institucije. Neujednačene prakse carinskih uprava EU i različiti odgovori na zahtjeve za provjeru direktno utiču na visinu dažbina i trajanje postupaka carinjenja.
Situaciju dodatno komplikuju upravni sporovi koji se vode pred Sudom BiH, a u kojima su donesene presude s različitim ishodima, što ukazuje na neujednačenu sudsku praksu i dodatnu pravnu neizvjesnost.
Zaključak revizije je jasan – uprkos višegodišnjim naporima, problem primjene preferencijalnog porijekla za korištena vozila u Bosni i Hercegovini i dalje ostaje otvoren, bez sistemskog rješenja. Posljedice snose i država, kroz potencijalne gubitke prihoda, i građani, kroz skuplje i nepredvidive procedure uvoza vozila.
