U sjeni rata i vanjskih napada, Teheran aktivira ustavni mehanizam prelazne vlasti dok se iza zatvorenih vrata odlučuje hoće li zemlju voditi vjerski establišment ili tvrda sigurnosna elita, prenosi etto.ba
Nakon ubistva iranskog vrhovnog vođe Ali Hamnei u napadima SAD-a i Izraela u subotu, Iran se suočava s ključnim pitanjem: ko će voditi zemlju u jednoj od najosjetljivijih faza u njenoj savremenoj historiji?
Vrhovni vođa u iranskom sistemu ima presudnu ulogu u donošenju vojnih odluka i kreiranju vanjske politike. Njegovo odsustvo na samom početku rata predstavlja ozbiljan politički i institucionalni udarac za Teheran.
Iran je zvanično potvrdio Hamneijevu smrt i proglasio 40 dana žalosti, ali bez detalja o okolnostima njegovog stradanja. Američki predsjednik Donald Trump potvrdio je vijest prije službene objave iz Teherana, dok je izraelski premijer Benjamin Netanyahu ranije nagovijestio njegov odlazak.
Član 111 Ustava: Mehanizam prelazne vlasti
Mohammad Mokhbar, savjetnik i bliski saradnik rahmetli vođe, pojasnio je da se prelazni mehanizam zasniva na članu 111. iranskog Ustava, koji predviđa jasan pravni okvir kako bi se spriječio vakuum na vrhu države.
Prema toj odredbi, u slučaju upražnjenog mjesta, vlast privremeno preuzima tročlano tijelo koje čine:
predsjednik Republike,
šef pravosuđa,
jedan od pravnika Vijeća čuvara kojeg bira Vijeće za rasuđivanje svrsishodnosti.
Ovo privremeno vijeće kolektivno vrši ovlasti vrhovnog vođe sve dok se ne izabere novi lider. Tokom tog perioda strateške odluke se donose oprezno, uz izbjegavanje krupnih zaokreta u državnoj politici.
Sličan model primijenjen je 1989. godine nakon smrti Ruhollah Homeini, kada je Ali Hamnei brzo izabran kako bi se spriječio ustavni vakuum.
Ključna uloga Vijeća stručnjaka
Presudnu riječ u izboru novog vođe ima Vijeće stručnjaka za liderstvo — vjersko tijelo koje broji 88 visokorangiranih klerika. Ono je, prema Ustavu, nadležno za izbor i nadzor vrhovnog vođe.
Međutim, članovi tog tijela prethodno moraju dobiti odobrenje Vijeća čuvara, što dodatno komplikuje proces i naglašava zatvoreni karakter sistema.
Proces nasljeđivanja nije automatski niti nasljedan. Odluka se donosi iza zatvorenih vrata, u okviru vjerske i političke elite, gdje se razmatra kombinacija vjerskog autoriteta, političke lojalnosti i institucionalne podrške.
Najistaknutija imena u opticaju
Među potencijalnim kandidatima za nasljednika spominju se:
Mohsen Qomi – Blizak Hamneiju i dio njegovog užeg kruga. Smatra se garantom kontinuiteta postojeće politike.
Ali Reza Arafi – Ima vodeće funkcije u Vijeću stručnjaka i Vijeću čuvara te značajan utjecaj unutar vjerskih seminara u Iranu.
Mohsen Araki – Iskusni član Vijeća stručnjaka, s jakim uporištem u konzervativnim krugovima.
Gholam Hossein Mohseni Ejei – Aktuelni šef pravosuđa i bivši obavještajni zvaničnik, s bliskim vezama u sigurnosnim strukturama. Smatra se favoritom tvrdolinijaške struje.
Hašem Hoseini Bušehri – Vođa molitve petkom u Qomu i član Vijeća stručnjaka. Njegovo ime se spominje, ali zasad bez snažne javne podrške.
Mogući zaokret ka vojnom vodstvu?
Prema nekim obavještajnim procjenama, postoji i druga mogućnost: jačanje utjecaja Islamska revolucionarna garda u procesu izbora novog lidera.
Takav scenario bi značio pomjeranje težišta sa isključivo religijskog autoriteta ka snažnijem vojno-sigurnosnom modelu upravljanja, čime bi Revolucionarna garda dodatno učvrstila svoju poziciju u političkom i odbrambenom sistemu zemlje.
Zašto je sukcesija presudna upravo sada?
Iran se suočava s intenzivnim vojnim pritiscima i unutrašnjim izazovima, zbog čega pitanje sukcesije više nije samo formalno ustavno pitanje, već faktor koji može presudno utjecati na:
smjer vanjske politike i nuklearni program,
unutrašnju stabilnost i moguće proteste,
odnose sa regionalnim saveznicima,
ravnotežu snaga između vjerskog establišmenta i vojnih elita.
Izbor novog vrhovnog vođe pokazat će hoće li Iran nastaviti dosadašnji model vjerskog autoriteta na čelu države ili će se otvoriti prostor za snažniji, militariziraniji oblik upravljanja u kojem bi sigurnosne strukture imale dominantnu ulogu.
