Među hajir-sahibijama i vakifma u Bosni i Hercegovini bilo je i mnogo žena. U knjizi Ahmeda Mehmedovića “Upravljanje vakufima u BiH 1847-2017.” spominje ih se 18, uz osnovne podatke o njima i vakufima koje su formirale.
Žene su osnivale samostalne vakufe, ali i one koje su priključivale već postojećim. Osnivale su džamije, medrese, tekije, naročito česme, javne i privredne objekte, ali su najčešće ostavljaje novčane vakufe. Njihovi vakufi usmjeravani su u vjerske, obrazovne, kulturne i socijalne svrhe. Od 1.092 vakufname koje se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci 249 pripadaju ženama.
Šahdidar
Među njima izdvaja se Šahdidar, velika ljubav i supruga Gazi Husrev-bega. Šahdidar je u svoju zadužbinu ostavila gotov novac, kao i jednu kuću u Jahja-pašinoj mahali u Sarajevu, poznatijoj kao Ćurčića mahala. Pretpostavlja se da su Gazi Husrev-beg i Šahdidar hanuma i stanovali u toj kući, ali nije moguće utvrditi gdje se tačno nalazila. Prema vakufnami, to je bio kompleks od više kuća s dvorištem.
Šahdidar je u kući boravila do kraja života, a poslije njene smrti namijenila je da se proda za 15.000 dirhema. Uvakufila je još jednu kuću uz mesdžid i odredila da u njoj stanuje onaj ko bude učitelj u školi i imam u mesdžidu. Šahdidar je svoju džamiju i mekteb uz džamiju izgradila između 1540. i 1556. godine, sjeveroistočno od Gazi Husrev-begovog hamama, pa je džamija u narodu postala poznata kao Džamija za banjom. Mahala koja se formirala oko džamije Šahdidar hanume u zvaničnim dokumentima nazivala se Mahala mesdžida Gazi Husrev-begove supruge Haseći hatun.
Prema predaji, Šahdidar hanuma je lično nadgledala izgradnju džamije, a pripovijeda se i da je to bila jedna od ljepših džamija u Sarajevu – drvena, srednje veličine, s vitkom munarom. Izgorjela je u pohodu Eugena Savojskog 1697. godine, ali je ubrzo obnovljena. U velikom je požaru koji je zahvatio Sarajevo 1879. godine ponovo izgorjela i nije više nije obnovljena.
Uz džamiju je bilo i malo groblje u kojem je bila ukopana i Šahdidar, ali je ekshumirano 1950. godine, a nišani uklonjeni. Danas je na tom mjestu velika stambena zgrada.
Ko su Gazi Husrev-begova djeca: Biološki i duhovni potomci najvećeg vakifa Sarajeva
Tahira-hanuma Tuzlić
Među vakifama izdvaja se i Tahira-hanuma Tuzlić, kćerka Osman-bega Tuzlića. Osim što je pripadala jednoj od naimućnijih i najutjecajnih porodica tuzlanskog kraja, Tahira-hanuma bila je cijenjena zbog nesebičnog dobrotvornog djela.
Ostala je upamćena kao dobrotvorka i vakifa jednog velikog vakufa. Poslije muževe smrti, kao udovica bez potomstva, Tahira-hanuma je 1907. godine uvakufila brojne nekretnine i posjede, a sve to u “..dobrotvorne, bogougodne i prosvjetne svrhe”. Vakuf Tahira-hanume bio je jedan od najvećih u tuzlanskom kraju.
Tahira-hanuma je na Šerijatskom sudu u Tuzli upisala objekte i posjede u vakuf, te je u prisustvu Esad-efendije Kulovića, kojeg je izabrala za muteveliju (osobu zaduženu za upravljanje vakufom), dala potpuno valjanu i po šerijatskim propisima priznatu izjavu da kao potpuni vlasnik i valjani posjednik uvakufljava brojne nekretnine. U vakuf Tahira-hanume spadali su dućani i magaze, zgrada Kotarskog predstojništva, koju je držala pod zakupom, brojne kuće, bašče, oko 12 njiva, livada i avlija. Tražila je da se vakuf zove Evladijet-vakuf Tahire-hanume Tuzlić, čijim će prihodima raspolagati mutevelija. U te prihode spadala je kirija, poljoprivredni proizvodi i slično.
Mutevelija je upravljao svim prihodima, a bio je obavezan izdvojiti jedan određeni dio i uvrstiti ga u rezervni fond. Dio prihoda se izdvajao, posebno za dobrotvorne i prosvjetne svrhe. Godišnje, oko 800 kruna davalo se jednom studentu islamskih vjerskih nauka, 600 kruna jednom studentu prava, medicine, tehnike ili građevinarstva. Uslov je bio da studenti budu rodom iz Bosne i da “..budu sa vjerskog stanovišta lijepog vladanja i lijepih osobina”.Nakon što je postupak uvakufljavanja bio završen, vakuf je predat muteveliji na upravljanje.
Tahira-Hanuma Tuzlić ostala je takođe upamćena i po još jednom dobrom djelu. U svoj dom je primila i othranila Osmana Vilovića, budućeg tuzlanskog gradonačelnika (1908.-1922.), nakon što je dječak rano izgubio roditelje. Njena sestra, Hafiza-hanuma, oporukom je ostavila značajna sredstva za obnovu Jalske džamije u Tuzli. Džamija je 1891. godine temeljito obnovljena.
Jajačke vakife
Jedna od žena vakifa je Jajčanka Esma-sultanija, koja je izgradila istoimenu džamiju u Jajcu i dva mosta na Vrbasu. Džamiji pripada cijeli kompleks koji je također vakuf Esme-sultanije. Džamija Esme-sultanije izgrađena je u periodu od 1752. do 1772. godine. Džamija i svi prateći objekti u kompleksu džamije srušeni su tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Kamen-temeljac za ponovnu gradnju džamije postavljen je 2003. godine, a 2010. Džamija je potpuno obnovljena i stavljena u funkciju.
Međutim, džamija Esme-sultanije, koja je i nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, nije službeno otvorena, a svečano otvorenje planirano je za ljeto 2023. godine.
Kerima-hatun, supruga Sinan-vojvode, sagradila je 1552. Godine u Jajcu mahalsku džamiju iznad Vratnik-mejdana koja je više poznata kao Džamija Sinan-vojvode.
Habiba-hatun spada u prvi red bosanskih, a posebno vakifa Jajca. Ona je u Jajcu 1604. godine podigla džamiju oko koje je nastala Mahala džamije umrle Habibe-hatun.
Ziba-hanuma Arnautović-Kopčić je još jedna vakifa koja je podigla džamiju 1906. godine u mahali Varoš u Travniku.
Još neke od istaknutijih žena vakifa su: Fatima-kadun, Dudi-bula, Amber-hatun, Hadži-Badže kaduna, Šaha-hanuma i druge.
Ashabijke i čuvene dobrotvorke
U historiji islamske civilizacije brojni su primjeri žena su ostavile vakufe.
Aiša, radijallahu anha, kupila je kuću i uvakufila je, a jednako je postupila i Esma, kćerka Ebu Bekra: kupila je kuću i uvakufila je. Ashabijke Ummu Selema, Ummu Habiba i Safijja također su ostavile vakuf.
Za vrijeme hilafeta Abasida, vakuf Zubejde, kćerka halife Džafera el-Mensura i supruge Haruna er-Rešida, bio je najpoznatiji vakuf. Zubjeda je dala da se na putu između Bagdada i Meke izgradi cijeli vodoopskrbni sistem za hadžije i druge putnike, kao i musafirhana - odmaralište za putnike. Vodoopskrbni sistem podrazumijevao je bunare, kanale za vodu, spremnike vode, tako da je voda bila dostupna hadžijama na cijelom putu od Bagdada do Meke. Ostaci Zubejdinog vakufa i danas su vidljivi, a jedan od njih je i kanal za vodu (akvadukt) Ajn Zubejda.
Projekat izgradnje Zubejdinog vakufa trajao je deset godina, a dužina kanala iznosi 38 km, od Wadi Numana do sadašnjeg distrikta Azizija u Meki. Akvadukt Ajn Zubejda bio je vodoopskrbni izvor za Meku i obližnja sveta mjesta posljednjih 1.200 godina. To je remek-djelo inženjerstva i trajni simbol zlatnog doba arapske kulture. Tokom 1950. godina nivo podzemne vode je pao tako nisko da su bunari koji su opskrbljivali Ajn Zubejdu presušili. Danas je ovaj kanal jedno od zaštićenih područja i čuva se u izvornom stanju.
Haseki sultanija, supruga osmanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog, 1552. godine izgradila je i uvakufila u starom gradu Jerusalemu, pored džamije Aksa, kompleks objekata, koji je kasnije nazvan po Haseki sultan imaret. U središtu ovog kompleksa nalazila se dobrotvorna narodna kuhinja, u kojoj se ujutro i navečer dijelila besplatna hrana: supa, hljeb i meso. Pored narodne kuhinje nalazila se i mala džamija, mali karavan-saraj za hodočasnike i putnike sa pedeset pet soba, pekara, mlin za brašno i u dvorištu bunar, Sabil Haseki sultan. Ova ustanova još i danas radi i pruža usluge siromašnim porodicama.
Vakife sa islamskog zapada
Džamija Karavijjin u gradu Fez u Maroku, sagrađena između 857. i 859., jedan je od najstarijih vakufa žena na islamskom zapadu. Sagradila ju je Fatima, kćerka Muhammeda Abdullaha el-Fihrija, koji je bio jako bogat trgovac. Džamija Karavijjin ujedno je bila i medresa, koja je vremenom postala i univerzitet i džamija. Neki izvori, poput UNESCO-a i Guinnessove knjige rekorda, navode Karavijjin kao najstariji univerzitet ili najstariju visokoškolsku ustanovu na svijetu koja kontinuirano djeluje.
Fatimina sestra Merjem sagradila je džamiju Andalus također u gradu Fez. Ova džamija sagrađena je između 859. i 860., što je čini jednom od najstarijih džamija u Maroku. I ova džamija imala je veliku historijsku ulogu u širenju islama i nauke i očuvanju islamskog identiteta, a i danas je naslijeđe koje je u funkciji.
U glavnom gradu Alžira postoji džamija Džamija Es-Sejjide ili Gospođina džamija. Ovu džamiju sagradila je nepoznata gospođa dobrotvorka, a u doba Osmanlija bila je najveća džamija u gradu Alžiru.
Džamiju Hafafin u Bagdadu izgradila je gospođa Zumrud Hatun, supruga abasijsidskog halife Mustedia. Minaret ove džamije najstariji je poznati minaret u Bagdadu.
Azra, kćerka brata Salahuddina Ejubijje, osnovala je i uvakufila školu Azravije u kojoj su studirali veliki učenjaci i u kojoj je diplomiralo na desetine studenata, fakiha, islamskih pravnika i muhadisa.
U svim generacijama zabilježeno je da su se žene muslimanke međusobno natjecale u činjenju dobra. U osmanskim spisima nalazi se više od 2.500 vakufnama koje su ostavile žene.
