Gazi Husrev-beg nije imao djecu, pa je sav imetak, za koji se govorilo da je silan, u Bosni i Rumeliji, zavještao za opću dobrobit i za sva vremena, kao veličanstveno svjedočanstvo o liku i djelu. Imetak je uvakufio za izdržavanje svojih hajrata, stavljajući ga van svakog prometa koji ga može skrnavati, i slijedeći islamski princip preporučen od Muhammeda, a. s., da je imetak najbolje zavještati tako da formira trajno dobro.
Dobra djela
U prvoj vakufnami iz 1531. godine o tome je zapisao: “Svakog umnog i razboritog čovjeka će se dojmiti, da je ovaj svijet prolazan i zavičaj dosade i nesreća. Nije svijet ni kuća ni stan, on je tek prolaz kroz koji se ulazi u kuću spasenja ili pakao, a za to je pametan onaj, koji se na ovome svijetu ne prevari, koji mu ne vjeruje, koji ga ne gleda ljubavnim očima, te mu se ne prilagodi. Sretan je onaj čovjek, koji na sebi priliku uzima te današnji dan na jučerašnji primijeni i koji, čekajući vrijeme smrti, u svome radu ne pogriješi.
Dobra djela gone zlo, a najuzvišenije od dobrih djela je milodar, najuzvišeniji milodar je onaj, koji ostaje zauvijek, a od dobrotvornih djela opet je najljepše ono, koje jest, odnosno koje će se trajno ponavljati. Jasno je, da je od trajnih dobrotvornih djela najdulje zajamčeno dobročinstvo vakuf. Dok je svijeta i vijeka, korist vakufa ne prestaje niti se njegovo djelovanje do Sudnjega dana završava”.
Narodne predaje
U narodnoj tradiciji i usmenoj prozi, Gazi Husrev-beg je tako ostao upamćen kao čovjek koji se odlikuje plemenitošću, modrošću i taktičnošću.
Jedna narodna predaja pripovjeda o čovjeku koji je usnio Gazi Husrev-bega u Džennetu. Čovjek je pomislio da je Gazi Husrev-beg imanje u Džennetu stekao zahvaljujući veličanstvenim zdanjima na zemlji koja je ostavio u opće dobro. Ali, kada počne razgovarati sa Husrev-begom, čovjek saznaje da nije tako stekao Džennet, beg je uvjeren da se to dogodilo tako što je jednog dana sreo neko dijete-šegrta kako plače, ne usuđujući se vratiti majstoru, jer je nehotice razbilo majstorov bardak. Gazi Husrev-beg mu je odmah dobavio drugi bardak i spasio ga od majstorova gnjeva i kažnjavanja.
Skoro 500 godina tradicije: Svakog dana 30 džuzhana u Begovoj džamiji uči hatmu
To je jedna od priča koje Gazi Husrev-bega dovode u vezu sa djecom. Budući da se zna da je bio bez biološke djece, za Husrev-bega se vezuju njegova duhovna djeca. Jedinstvena praksa u svijetu je svakodnevno učenje hatme u Begovoj džamiji u Sarajevu. Tu hatmu uči trideset džuzhana, pa ih se ponekad naziva begovom djecom.
Priča o velikoj ljubavi i sinu Mahmudu
Postoji i jedna legenda o begovoj velikoj ljubavi i djetetu koje je s njom dobio. Priča je to o lijepoj robinji Šahridar, za koju se spominje da je rodom bila iz Sarajeva i da je služila kod Gazi Husrev-begove sestre Neslišah. Beg se zaljubio u robinju, oslobodio je i oženio. Udajom je postala kaduna, a kasnije i vakifa, jer je sagradila jednu džamiju i mekteb uz nju. Gazi Husrev-beg umro je 1541. godine godine, Šahridar mu je bila jedina žena, a poživjela je još dugo nakon njegove smrti. Ponekad se u pričama spominje da su imali sina po imenu Mahmud.
Historičarka Behija Zlatar u studiji o Gazi Husrev-begu utvrdila je da pripovijesti o sinu Mahmudu nemaju materijalno i dokumentrno uporište u stvarnosti. U knjizi ona zapisuje: “U defteru Bosanskog sandžaka iz 1541. godine zapisano je decidno da su neki čifluci koje je Gazi Husrev-beg posjedovao u Bosni, pošto nema muških potomaka prema carskom zakonu dati pod tapiju. Da je imao sina, onda ne bi desetina sa njegovih čifluka svake godine išla za carsku blagajnu, a prema defteru iz 948. (1540) ti čifluci su dati velikom veziru Rustem-paši”.
Tako, iako se o javnom životu ovog vakifa zna itekako mnogo, njegov privatni i ljubavni život ostao je dobro skriven od znatiželjnika. A kada je riječ o njegovom vakufu, on se zasniva na tri begove vakufname, prva je izdata u novembra 1531. godine, druga januara 1537., a treća novembra 1537. godine. Prva vakufnama iz 1531. godine odnosila se na izgradnju džamije, imareta, musafirhane i haikaha. Druga se odnosila na izgradnju Kuršumlija medresa, a treća na uvakufljenje dodatne imovine za izdržavanje džamije i drugih objekata.
Vakuf se danas sastoji od niza objekata i ustanova koje je izgradio Gazi Husrev-begov vakuf: Gazi Husrev-begova džamija, Gazi Husrev-begova medresa sa bibliotekom kao centralnim objektima obrazovnog dijela zadužbine, Gazi Husrev-begov bezistan, Morića han i Tašlinan,Gazi Husrev-begov hamam, imaret i musafirhana kod sahat-kule, muvekkithana, šadrvan, hastahana (bolnica), mekteb i Gazi Husrev-begov hanikah.
