Trump je izjavio da su američke snage koristile oružje koje je nazvao "diskombulator".
Ministar odbrane Venecuele iznio je oštre optužbe protiv Sjedinjenih Američkih Država, rekavši da je Washington koristio Venecuelu kao "laboratorij za oružje" tokom operacije otmice predsjednika Nicolása Madura i njegove supruge Cilie Flores 3. januara. Prema njegovim riječima, SAD su testirale "napredne vojne tehnologije", uključujući oružje zasnovano na vještačkoj inteligenciji i sisteme koji nikada prije nisu korišteni na bojnom polju.
Ove izjave prenio je venecuelanski list El Universal, citirajući ministra Vladimira Padrina Lópeza koji je rekao da je tokom napada ubijeno oko 47 venecuelanskih vojnika, kao i 32 kubanska vojnika, od kojih su neki bili dio Madurove lične garde.
U međuvremenu, američki predsjednik Donald Trump javno je komentirao neke od ovih tvrdnji, opisujući neka od obećanja o operacijama kao "specijalno oružje". U intervjuu za New York Post, Trump je rekao da su američke snage koristile oružje koje je nazvao "diskombulator", dodajući da mu "nije dozvoljeno previše pričati" o tome. Izjavio je da je ovo oružje uzrokovalo "kvar opreme" tokom operacije, bez navođenja daljnjih detalja.
Trump je ovo povezao s ranijim komentarom u kojem je spomenuo "sonično oružje" koje je, kako je rekao, korišteno protiv Madurovih kubanskih stražara. "Niko drugi nema to oružje. Mi imamo oružje za koje niko ne zna", rekao je Trump, nazivajući operaciju "izvanrednom".
S druge strane, Bijela kuća je objavila opise venecuelanskog državljanina - zaštitara - koji je rekao da je tokom napada osjetio vrlo intenzivan zvučni val koji je kod nekih izazvao glavobolje, krvarenje iz nosa i osjećaj kao da im glave eksplodiraju. Ovaj opis nisu potvrdili međunarodni mediji.
Međutim, vojni stručnjaci i analitičari na terenu kažu da nema dokaza da su SAD zapravo koristile novo "magično" oružje ili ranije nepoznate uređaje. Vojni analitičar Elijah Magnier iz Brisela objašnjava da oružje koje zvaničnici ili mediji često nazivaju "soničnim" zapravo predstavljaju visoko fokusirane zvučne sisteme, poput LRAD-ova (Long Range Acoustic Device), koji se koriste za kontrolu gužve, izbjegavanje brodova ili obezbjeđenje baza, ali to nije oružje koje paralizira elektroniku ili mašine.
Magnier ističe da ovi uređaji mogu uzrokovati bol, vrtoglavicu ili fizičku nelagodu, ali ne mogu onesposobiti radarske sisteme ili komunikacijske mreže. Također, 'LRAD' ne uništava opremu, već se koristi da bi se ljudi prisilili da se udalje pomoću snažnog zvuka.
Postoje i uređaji poput Sistema aktivnog odbijanja (ADS) koji koriste mikrovalnu energiju kako bi izazvali osjećaj peckanja na koži i prisilili ljude da odu, ali ni oni ne utiču na elektroniku ili tehničke sisteme.
Prema riječima stručnjaka, pravi alati koji imaju sposobnost da "onesposobe" tehničke sisteme uključuju:
Elektronsko ratovanje : smetnje koje ometaju radar, komunikacije, GPS ili senzore. Sajber operacije: napadi koji sabotiraju mreže i industrijske kontrolne sisteme (kao što je operacija Stuxnet protiv Irana).
Snažno usmjereno mikrotalasno oružje (npr. projekat CHAMP), koje može oštetiti elektroniku bez upotrebe fizičke sile.
Municija od karbonskih/grafitnih vlakana koja može uzrokovati nestanke električne energije i prekide u napajanju.
Magnier ističe da su ove tehnologije korištene u modernim sukobima, ali njihovo testiranje ne mora nužno značiti da je to bilo u Venecueli. Naglašava da upotreba takvih sistema obično ostaje tajna i ograničena, a rezultati se često pogrešno tumače.
Ukratko, tvrdnje Venecuele o "laboratoriji za oružje" koju koriste SAD su pretjerane i čini se da više proizlaze iz političke retorike i spekulacija o vojnim tehnologijama nego iz provjerljivih dokaza. Međutim, upotreba naprednih vojnih sistema u savremenim sukobima je stvarnost, a velike zemlje nastavljaju razvijati i testirati nove tehnologije na globalnoj sigurnosnoj sceni.
