Tajna novca od putarina u BiH: milijarde maraka bez jasne kontrole i neusklađene raspodjele
Odluka visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, Christiana Schmidta, da se dug slovenskom preduzeću „Viaduct“ plati iz akumuliranih sredstava od putarina u iznosu od 120 miliona KM, otvorila je brojna pitanja o načinu prikupljanja, raspodjele i trošenja prihoda od putarina i akciza u BiH.
Koliko se zapravo prikuplja od putarina i akciza?
Na tržištu BiH, na gorivo se plaćaju tri vrste nameta: akciza u rasponu od 0,30 do 0,45 KM po litri, putarina za održavanje puteva od 0,15 KM po litri i posebna putarina za izgradnju autoputeva i rekonstrukciju od 0,25 KM po litri. Svi ti prihodi prikuplja Uprava za indirektno oporezivanje BiH (UIO).
Iz podataka UIO za period od 2006. do maja 2025. godine jasno je da su samo od putarina prikupljene ogromne svote:
Putarina od 0,15 KM po litri za održavanje puteva – 4,071 milijardu KM
Putarina od 0,25 KM po litri za izgradnju i rekonstrukciju autoputeva – 4,100 milijardi KM
Ukupno je, dakle, samo od putarina prikupljeno više od 8,1 milijardi KM.
Akcije i putarine su teoretski namijenjene održavanju i izgradnji infrastrukture, no način raspodjele i upravljanja ovim sredstvima već godinama je predmet kritika i sporova.
Problemi u raspodjeli i transparentnosti
Dok je za akcize i putarinu od 0,15 KM po litri uspostavljena konačna metodologija raspodjele prihoda između entiteta i Brčko distrikta, za drugu putarinu od 0,25 KM to nije slučaj. Njena raspodjela vrši se na osnovu privremenih odluka Upravnog odbora UIO, koje se mijenjaju.
Dio prihoda – deset posto – odvaja se kao rezerva u slučaju da se entiteti dogovore o konačnoj metodologiji. U posljednjih osam godina na tom posebnom podračunu akumulirano je oko 316 miliona KM.
Glavni problem leži u činjenici da je ova putarina namijenjena direktno za izgradnju autoputeva i trebala bi se isplaćivati preduzećima za autoputeve u entitetima. Međutim, RS i Brčko distrikt ne dostavljaju posebne račune za te prihode, nego se novac slijeva na iste račune na koje idu ostali prihodi indirektnih poreza, što znači da se sredstva troše nenamjenski.
Ko koristi novac od putarina?
U Federaciji BiH postoji jasnija kontrola i poseban račun za prihode od putarine, dok u Republici Srpskoj novac završava na računu Ministarstva finansija, gdje se, prema sumnjama, koristi za popunjavanje budžetskih rupa, a ne za gradnju autoputeva. Transparentnost trošenja sredstava praktično ne postoji, a nadzor nije uspostavljen.
Ova praksa je u suprotnosti sa zakonom o akcizama BiH iz 2017. godine, kojim je propisano da prihodi od posebnih putarina moraju biti namjenski i kontrolisani.
Političke igre i blokade
Sporovi između entiteta oko raspodjele putarina traju godinama. Federacija BiH ne pristaje da joj se isplaćuje manje nego što smatra da joj pripada, dok Republika Srpska ne odustaje od postojećih procenata. Zbog ovih nesuglasica, milioni maraka stoje blokirani na posebnim računima i ne koriste se za unapređenje infrastrukture.
Odluka visokog predstavnika Schmidta o isplati duga slovenskom „Viaductu“ upravo je isplaćena iz tog blokiranog novca. Iako je iznos od 120 miliona KM ‘pretpostavljeni’ dug, odluka je izazvala nezadovoljstvo u RS-u, gdje vlasti tvrde da je time oštećen entitet, dok se istovremeno zanemaruje da je novac ionako bio „zamrznut“ i da je Schmidt samo omogućio njegovu upotrebu.
Nedostatak transparentnosti i kontrole
Još jedan razlog zabrinutosti je činjenica da Uprava za indirektno oporezivanje BiH, iako formalno nadležna, ne odgovara na upite o detaljima uplata i trošenja ovih prihoda. Zbog čega, u trenutku pisanja ovog teksta, nije jasno koliko je novca nenamjenski potrošeno, posebno u RS-u, niti postoje li pravne sankcije za moguće zloupotrebe.
Očito je da politički utjecaji i stranačke veze unutar institucija, poput UIO na čijem je čelu kadar SNSD-a, ometaju transparentnost i odgovornost.
Milijarde maraka prikupljene kroz putarine i akcize u Bosni i Hercegovini godinama su predmet nesuglasica, nedostatka dogovora, te neadekvatne kontrole i trošenja. Iako bi ova sredstva trebala biti namjenski usmjerena na izgradnju i održavanje ključne infrastrukturne mreže, praksa pokazuje da je realnost daleko od toga.
Dok se entiteti prepucavaju oko udjela i raspodjele, građani ostaju uskraćeni za bolje ceste i autoputeve, a transparentnost trošenja javnih prihoda i dalje je nedostižan ideal. Odluka visokog predstavnika da se dio blokiranih sredstava iskoristi za izmirenje dugova dodatno je podgrijala tenzije, ali i ukazala na hitnu potrebu za jasnim dogovorom i reformama koje će osigurati odgovorno i transparentno upravljanje novcem građana BiH.
