Naoružane grupe su ušle u prostor koji je FARC ostavio nakon građanskog rata, sijekući tropske šume kako bi kontrolirale zemlju i gradeći hiljade kilometara krijumčarskih ruta...
Visoko iznad kolumbijske Amazonije, Rodrigo Botero posmatra iz malog aviona kako se ispod njega prostire krošnja prašume, beskrajno zeleno prostranstvo isprekidano tamnim i sve zelenijim i smeđim mrljama.
Kao direktor Fondacije za očuvanje prirode i održivi razvoj (FCDS), godinama je posmatrao transformaciju ovog krhkog pejzaža iz zraka.
Njegov tim je zabilježio više od 150 letova, prelazeći 50.000 km kako bi pratio deforestaciju duž puteva, ilegalnu sječu i promjene granica ljudskih naselja. "Sada imamo najveću gustoću puteva u cijelom Amazonu", kaže Botero.
Međutim, infrastruktura koju on opisuje ne mora nužno biti znak napretka ili društvenog razvoja, već mreža ilegalnih puteva koji se protežu u južnu Kolumbiju kroz amazonsku šumu, koja pokriva 42% zemlje. Od 2018. godine, razne naoružane grupe su tamo izgradile više od 8.000 km puteva, šireći se poput arterija kroz džunglu.
Planiranje ove nove mreže koristi gotovo isključivo organiziranim kriminalcima, koji kontroliraju ogromnu regiju i koriste rute za izvoz ilegalne robe, što također doprinosi šteti okolišu.
„Izvan Kolumbije postoji potražnja za kokainom, zlatom i mesom; Amazon zadovoljava tu potražnju“, kaže Botero.
U svom izvještaju pod nazivom "Amazon u sporu", FCDS navodi da sjeverozapadna regija Amazona, u kojoj 17 ilegalnih grupa djeluje u gotovo 70% općina, ima jedan od najvećih broja socio-ekoloških sukoba u svijetu.
U izvještaju se navodi da je to problem makrokriminala koji povezuje naoružane grupe, bande i kartele s političkim posrednicima i poslovnim konglomeratima koji, pored preuzimanja prirodnih resursa i uništavanja ekosistema, nastoje uspostaviti teritorijalnu i populacijsku kontrolu nad regijom.
Druga istraživačka organizacija, Fondacija Ideje za mir, također primjećuje razlike između frakcija koje djeluju u zemlji.
„Razlika između pobunjeničkih aktera i organiziranih kriminalnih grupa postala je sve nejasnija“, navodi se u izvještaju, uz napomenu da su se „strukture pomjerile od hijerarhijskih modela, poput glavnih narkokartela 1980-ih i 1990-ih, do federativnijih organizacija s dinamičnim interakcijama koje su formirale složenu kriminalnu mrežu.“
Ova degradacija se intenzivirala nakon mirovnog sporazuma potpisanog 2016. godine između vlade i Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (FARC), koje su džunglu koristile kao utočište i branile je zbog strateške pogodnosti. Pojavile su se nove grupe, često s više lokalnim nego nacionalnim ambicijama i u međusobnom sukobu.
„Kada je potpisan mir, neki disidenti Farca su objavili da neće predati oružje, a povećanje deforestacije odmah je postalo očigledno: 150.000 hektara [370.000 jutara] u 2018. godini“, kaže Botero.
Sada je uništeno 700.000 hektara.
Neki stručnjaci pripisuju trenutnu krizu greškama ljevičarskog predsjednika Gustava Petra, lidera koji je obećao da će donijeti mir zemlji dugo rastrganoj građanskim ratom i zaštititi okoliš. Njegovi kritičari tvrde da Petro nije bio u stanju proširiti državnu kontrolu nad udaljenim područjima kolumbijske teritorije ili spriječiti povlačenje Farca, što je dovelo do pojave odcijepljenih gerilskih grupa i novih kriminalnih kartela koji sada dominiraju tržištem kokaina.
Kyle Johnson, istraživač u Fondaciji za odgovore na konflikte (Core) sa sjedištem u Bogoti, kaže da to nije samo neuspjeh ove administracije. "Brojke pokazuju da su posljednje dvije vlade imale vrlo različite pristupe problemu i nijedan nije uspio. Nedostatak provedbe mirovnog sporazuma glavni je razlog rasta naoružanih grupa u Amazoniji", dodaje on.
Mirovni sporazum obećao je sveobuhvatnu reformu ruralnih područja, uključujući plan agrarnog razvoja i pristup zemljištu za poljoprivrednike. Također je predložio strategiju za održivu zamjenu ilegalnih usjeva poput koke.
U svojoj obećanju da će demokratizirati pristup zemljištu u Kolumbiji, vlada Petra je dodijelila 15.000 kvadratnih kilometara poljoprivrednicima. Međutim, nejednakost i dalje postoji: najbogatijih 1% posjeduje 47% privatnog ruralnog zemljišta, prema podacima Geografskog instituta Agustín Codazzi, kolumbijske državne agencije za mapiranje.
Johnson vjeruje da bi "Potpuni mir", Petrova ambiciozna inicijativa za razoružavanje svih grupa širom zemlje, bila uspješnija da se fokusirala na ispunjenje mirovnog sporazuma s Farcom.
"Ovaj sporazum ima alate za unapređenje izgradnje mira, a njegovom primjenom vlada šalje poruku novim grupama. Oni mogu osjećati da ako vlada ne primijeni prethodni sporazum, nema garancije da će to učiniti i s novima", kaže Johnson.
On kaže da je kršenje primirja s FARC-om glavni argument koji koriste grupe u nastajanju kako bi ostale naoružane. Također osuđuju više od 400 ubistava bivših boraca te gerilske grupe.
Ali osnovni razlog je taj što Amazon posjeduje ogromne resurse za frakcije koje ga iskorištavaju.
Duž rijeka i duboko u džungli, u teško dostupnim područjima kojima dominiraju naoružane grupe, svi moraju odati počast ovim de facto moćnicima: trgovci, prijevoznici, stočari, poljoprivrednici i svi ostali koji su uključeni u komercijalne aktivnosti. Neke grupe su provele detaljne popise u područjima koja kontroliraju i znaju kako se koristi svaki hektar, tako da mogu profitirati od tih aktivnosti i prijetiti onima koji se opiru iznudi.
Vlada je promovirala Centre za razvoj šuma, program koji ima za cilj transformirati žarišta deforestacije u područja s potencijalom tržišta za okoliš. Međutim, institucionalni odgovor je i dalje neadekvatan. U mnogim područjima kolumbijske Amazonije, naoružani muškarci sprječavaju ulazak službenika ministarstva zaštite okoliša i Geografskog instituta Codazzi.
Ovo ograničava informacije koje vlada može dobiti sa spornih teritorija i ometa sprovođenje javnih politika usmjerenih na njihove stanovnike.
Sebastián Gómez, savjetnik Jedinice za implementaciju mirovnog sporazuma u zemlji, priznaje neuspjehe ovog pristupa. „Od početka je vlada insistirala da porodice koje su uzgajale sirak iskorijene svoje usjeve, a da im nije ponudila alternative. A oni su ih brzo ponovo zasadili“, priznaje on.
U 2017. godini, nekoliko regija Amazonije doživjelo je krizu u ekonomiji kokaina. Prema Gómezu, to je omogućilo ulazak međunarodnih kriminalnih mreža iz Meksika i Evrope, podstičući nove ilegalne ekonomije, poput ekstenzivnog stočarstva i rudarstva, dva glavna pokretača deforestacije i zagađenja rijeka. Sve veće količine kokaina, mesa, drveta, zlata i drugih vrijednih minerala, poput koltana, izvoze se ilegalnim rutama kroz džunglu.
Za Gómeza, rješenje za ovo rastuće ilegalno tržište je složeno i ide dalje od vojne intervencije. „Više od kaznenog pristupa, potreban je pristup koji transformira lokalne ekonomije. Moramo izgraditi specifičan poljoprivredni ekonomski prijedlog za ovu regiju, onaj koji je kompatibilan s očuvanjem šuma“, kaže on.
Milenijumima su autohtone zajednice u Amazoniji preživljavale u džungli i profitirale od nje, ravnoteža koju je poremetio dolazak velikih razmjera doseljenika koji su tražili profit.
Studija koju su objavili Institut Igarapé sa sjedištem u Rio de Janeiru i Koalicija investitora Amazona potvrđuje da rastuća potražnja za robom pogoršava ekološke i sigurnosne rizike u Amazoniji. Izvještaj preporučuje zajedničko djelovanje vlada devet zemalja koje dijele teritoriju kako bi se „ojačalo teritorijalno upravljanje, osnažile lokalne zajednice i uskladile političke ambicije“.
Vlasništvo nad zemljištem je ključno za problem. Eksploatacija drveta, stoke, ribe i minerala generira stalan priliv novca za kriminalne kartele, koji oni koriste za proširenje svojih operacija regrutovanjem više ljudi i oružja. Ali dugoročno gledano, bogatstvo leži u vlasništvu nad zemljištem.
„Puštanje svih tih hektara iskrčenih šuma na tržište znači da zemljište dobija na vrijednosti sa stokom, vodom i dalekovodima. U konačnici, država finansira spekulativno tržište zemljišta. Ovo je pozadina: zemljište je veliki biznis“, kaže Botero.
Johnson ostaje pesimističan. „Kratkoročno gledano, nema rješenja. Država mora ponuditi ovim ljudima opcije osim novca, opcije koje su dovoljno atraktivne da podstaknu demobilizaciju“, rekao je.
