U svijetu politike, gdje su odnosi često složeniji od bilo kakvog međusobnog prijateljstva, Željko Komšić i Bakir Izetbegović igraju opasnu igru. Ovo nije prvi put da se čini kako Komšić hinjski zavlači Izetbegovića i Stranku demokratske akcije (SDA), a pitanje je ko će na kraju platiti cijenu njihove političke avanture. Čini se da "nacionalistička" SDA i njen lider ponovo trpe posljedice, dok "građanska" SDP profitira na račun njihovih nesporazuma.
Komšić je nedavno iznio svoja mišljenja o ishodu lokalnih izbora, naglašavajući da su tenzije između Trojke i SDA bile evidentne. Ujedno, DF da je pokušavao izbjeći te sukobe, što je rezultiralo lošim rezultatima za stranku. No, može li se ovo smatrati nečim drugim osim prikrivenim izgovorom za sopstveni neuspjeh? Takva vrsta politizacije djeluje kao maska za vlastite slabosti i nedostatak strategije, a ne kao pokazatelj ozbiljnog političkog delovanja.
Prema Komšiću, nemogućnost DF-a da izgradi stvarno partnerstvo sa SDA nije slučajna. On tvrditi da DF i SDA nisu bili partneri, a organizacija SDA u Centru odlučila podržati kandidata za načelnika Dennisu Gratzu iz DF-a? Ovo ne samo da dovodi u pitanje njegovo razumevanje političkih savezništava, već i karakterizuje cjelokupnu sliku političkih igara koje se odvijaju unutar koalicija.
Ali hajde da ne zaboravimo podršku koju je Komšić pružio Irfanu Čengiću u Sarajevu. Time se otvoreno stavlja u kontekst kao da je SDA samo još jedna stranka koja se može manipulirati, dok on sa smiješkom gledao kako se prelamaju sudbine političkih protivnika. Ovo dovodi do pitanja - šta zapravo znači politička etika u vremenu kada se savezništva grade i ruše brzinom munje?
Dok se Komšić trudi izvući pouke iz izbora, potrebno je preispitati koliko je njegovo djelovanje zaista usmjereno ka stvaranju stabilne političke klime, a koliko ka vlastitoj agendi. Građanska pravila igre su, nažalost, često obasjana sukobima interesa, a moralnost se lako žrtvuje na oltaru političkih strategija.
Kao rezultat, građani su ti koji na kraju ispaštaju. Dok se političari igraju svojih igara, narod se suočava s posljedicama. Da li su političke elite spremne preuzeti odgovornost za svoje postupke? Da li će se zaista fokusirati na ono što je najbolje za društvo ili će nastaviti sa svojim jedinstvenim igrama koje donose samo nesigurnost i podjele?
U ovom labirintu političkih igara, jedno je sigurno: istina je samo još jedna žrtva koju će svi na kraju platiti. Dok se Komšić i Izetbegović bore za svoje interese, građani ostaju bez pravih izbora i prave reprezentacije. U vremenu kada je integritet na cijeni, ostaje pitanje - ko će se konačno odvažiti da prekine ovu ciničnu igru i preuzme odgovornost za bolje sutra?
