Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine ostala je bez dva člana koja je bila prepreka optrukcijama 2016. godine i odlukom tadašnjih članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragana Čovića, Bakire Izetbegovića i Mladena Ivanića.
Mnogi su to tumačili i svojevrsnim probnim balonom za otpuštanje stranih sudija iz Ustavnog suda. Međutim, koliko je god tada, uslovno rečeno, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika pala šapatom, jednako je tako, neprimijetno, prošao i nedavni pokušaj njihovog vraćanja. Presudan glas bio je glas Željke Komšića.
Dvije strane Komisije za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine, a koje Dejton izričito predviđa - izbačeni su bez imenovanja novih. Privremena odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine, kao potpisnik Bakire Izetbegovića 2016. godine, ispostavit će se da je trajna, ojačana i kasnije i pravom veta za donošenje odluka po kojima Komisija funkcionira kao Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, odnosno odluke donosi konsenzusom.
“Tri člana komisije - to je krnja komisija. Vrlo bi bilo važno postaviti pitanje jesu li odluke donesene od 2016. godine uopće važeće i jesu li ustavne? One su neustavne”, upozorava Amra Hadžidedović, bivša članica Komisije za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine.
Ne, strani, nezavisni i UNESCO-ovi stručnjaci i dalje su nepoželjni u ovoj instituciji. Pred članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine bila je odluka o tome da li ih je prošlo. Za vraćanje u dejtonske okvire bio je Denis Bećirović, kontra bila je Željka Cvijanović. U takvoj situaciji ključan je bio Željko Komšić. Imao je mogućnost da u roku od 48 sati odluku potpiše, ali... nije. Potpisao je sve ostale sa te sjednice. Umjesto toga, pismom se 15 dana poslije visokom predstavniku Christianu Schmidtu, od kojeg je zatražio mišljenje o onome što je - a to je ova komisija - propisao dejtonskim sporazumom, njegovim članom osam:
“Da li imenovanje međunarodnih predstavnika u Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika predstavlja sui generis i isključivo uspostavljen postupak u skladu sa Aneksom 8, u okviru kojeg se ne može proglasiti povreda vitalnog entitetskog interesa, kako je utvrđeno članom V/2 (d) Ustava Bosne i Hercegovine.”
Komšić je od Schmidta tražio objašnjenje onoga što je Dejtonom propisano, a bilo je jasno navedeno iu odluci koju je imao mogućnost potpisati ili ne.
“Ovom odlukom, u skladu sa Aneksom VIII - Sporazumom o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, propisuju se principi i ciljevi djelovanja Komisije, Komisije, sjedišta, pečata, sastava, imenovanja i mandata, odlučivanja u Komisiji, predstavljanja, ovlaštenja Komisije.”
A dalje u članu 2 stoji:
"Komisija je institucija Bosne i Hercegovine, osnovana Aneksom VIII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, s isključivim nadležnostima za ispunjavanje ciljeva i zadataka definiranih Aneksom VIII i odlukama Predsjedništva Bosne i Hercegovine."
Umjesto dodatnih eksperata iz UNESCO-a i mogućnosti blokade na djelu, imamo gotovo svakodnevnu blokadu ove institucije. S druge strane, ovim je odblokirano nešto drugo, a to su iluzije o zaštiti multikulturnog i poretka, i nasljeđa, i budućnosti upravo tog nasljeđa.
