Predsjednik Naroda i pravde (NiP) Elemedin Konaković je najavio pospremanje u svojoj stranci priznavši da je zbog njegove zauzetosti diplomatijom to dugo odgađano. Mešutim, mnogi sumnjaju da su razlozi sasvim druge prirode, jer skoro od osnutka ovu stranku prate kuloarske priče o unutarstranačkim podjelama i trvenjima. Iz svega toga je istina koju ne poriče ni sam Konaković da postoje dvije frakcije koje predvode Kemal Ademović i Aljoša Čamapara, te da sam Konaković balansira između ovih frakcija posebno kad je u pitanju kadrovska politika.
ŠTOGA NE UBIJE, OJAČAT ĆE GA
Nije poznato u kojoj formi će se okupiti stranački organi NiP-a, možda u formi neke konvencije, kakav je skup najavio Konaković početkom jeseni. No, on je očito relaksiran jer je njegova liderska pozicija neupitna bar da stranku vodi i u naredne izbore. Kao što je poznato NiP je održao kongres novembra 2011. godine kada je Konakoviću izglasan mandat na pet godina.
Ako bismo pošli od one narodne izreke da ništa nije onako kako nam se čini, i zagrebali malo ispod (medijske) površine u odnose unutar NiP-a, uvidjeli bismo da su oni vrlo komplicirani. Prvo sam predsjednik Konaković je upleten u nekoliko afera, među kojima je afera zbog poznanstva sa narko-bosom Edinom Gačaninom Titom nejteža.
Ove godine je i Aljoša Čamapra dospio na naslovnice sarajevskih medija zbog afera koje ga povezuju sa bratom Dubravkom koji je naprasito smjenjen sa mjesta državnog tužioca. Kemal Ademović iza sebe vuče afere iz vremena kad je bio šef AID-a i kada su se dešavala politička ubistva u Sarajevu.
Pored toga Konaković protiv sebe personalno ima dvojicu ipak najmoćnijih političara u Sarajevu Bakira Izetbegovića i Željka Komšića, a odnedavno je protiv sebe dobio i predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića.
Što će reči i da se radi i o mnogo harizmatičnijoj, politički iskusnijoj osobi to je previše za bilo kojeg stranačkog lidera.
Ako se Konaković i uspijevao nositi sa Komšićem i Izetbegovićem, pitanje je kakav će biti ishod sukoba sa Radončićem koji ima vrlo moćan medij u svojim rukama. Za sada za njega vrijedi narodna izreka: što ga ne ubije, ojačat će ga.
Sve ovo ukazuje da će NiP biti prisiljen dosta toga mjenjati u svojoj politici, posebno u strategiji prema političkim protivnicima.
DENISA ZA DENISA
Ono što je novo u Konakovićevim nedavnim medijskim istupima jeste njegovo agitiranje da se Denisa Bećirovića ponovo kandidira za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, iako je ovaj već izjavio da se ne želi ponovo kandidirati.
Čak šta više, Bećirović nije bio prisustan na psoljednjem vanrednom kongresu SDP-a, što se može shvatiti i da je napustio stranku. Stoga ostaje pitanje da li bi Bećirović bio kandidat SDP-a, ili bi kao nezavisni kandidat tražio podršku više stranaka.
Konakovićevo agitiranje za Bećirovića naišlo na „zid šutnje“ od strane stranaka koje su ga podržale na prošlim izborima.
Koankovićevo agitiranje je još začudnije jer se već dugo špekuliralo da bi Denis Zvizdić trebao „izići na megdan“ Bakiru Izetbegoviću za utrku za bošnjačkog člana Predsjedništva. Ovakve špekulacije su sve donedavno bile vrlo ubjedljive jer je Zvizdić i napustio SDA pošto je bio onemogućen da se kandidira za ovu fukciju, iako je imao veću podršku u organima stranke od Šefika Džaferovića, favorita bračnog para Izetbegovića.
Zbog svega ovoga je vrlo ubjedljivo špekulirati da to Konaković radi iz osobnih interesa. On se navodno boji kandidature Zvizdića za člana Predsjedništva BiH jer bi u slučaju pobjede toliko ojačao da i njega makne sa pozicije predsjednika i preuzme NiP.
Za ovakakv scenarij su navodno zainteresirani i neki međunarodni faktori koji su podržali Trojku u osvajanju vlasti nakon proteklih izbora.
Tako da i prozivanje Konakovića od strane Izetbegovića da se on osobno kandidira za člana Predsjedništva BiH može biti i pokazatelj da nijedan od njih dvojice ne žele Zvidićevu kandidaturu.
