Elmedin Konaković se ponovo našao u središtu pažnje, mašući papirom na press konferenciji i optužujući Bakira Izetbegovića i Željka Komšića za "isporučivanje suvereniteta BiH policijskih agencija susjedima".
Ovaj potez, iako tipičan za Konakovića, ponovno podiže pitanje njegovih pravih motiva i selektivne kritike.
Dok razotkriva "ono što rade iza leđa naroda", Konaković ne objašnjava zašto stalno uzima u usta i proziva bošnjački tabor, a šuti kad Gordan Radman Grlić "drži lekciju" Bosni i Hercegovini, nazivajući Bugojno gradom aparthejda i tvrdeći da se iz njega protjeruje sve što je hrvatsko.
Zašto Konaković ostaje nijem kad mu Dodik psuje srebreničke majke? Ima li Konaković odgovor na ovo, ili se radi samo o gušenju svega što je bošnjačko?
Konakovićeva selektivna kritika postavlja pitanje njegovih pravih namjera. Da li je on zaista posvećen razotkrivanju nepravdi, ili samo koristi svaku priliku da potkopa bošnjački politički establišment? Njegovo konstantno prozivanje Izetbegovića i Komšića djeluje kao jeftini politički trik koji skriva dublje motive.
Konaković o dokumentima iz 2011. godine, policijskim agencijama, i NATO putu
Dok Radman otvoreno vrijeđa Bosnu i Hercegovinu, nazivajući Bugojno gradom aparthejda, Konaković šuti. Dok Dodik brutalno psuje srebreničke majke, Konaković ponovno šuti. Da li je Konakoviću važnije rušiti svoje bošnjačke protivnike nego braniti dostojanstvo svoje zemlje i naroda?
Konaković treba objasniti zašto ne koristi svoj glas kad je najpotrebniji. Njegova šutnja u ovim trenucima govori više od njegovih optužbi. Ako je zaista posvećen pravdi i istini, zašto ne ustaje protiv svih neprijatelja Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovu etničku pripadnost?
Narod Bosne i Hercegovine zaslužuje vođe koji će se boriti za njihova prava i dostojanstvo u svakom trenutku, a ne samo kad je politički oportuno. Dok Konaković proziva Izetbegovića i Komšića, pravi neprijatelji naše zemlje slobodno napadaju bez ikakvog otpora. Možda je vrijeme da se zapitamo: ko stvarno igra igru protiv naroda?
