U Travniku, nekadašnjoj prijestolnici bosanskog vilajeta, diplomati i umjetnici ponovo se susreću u hladu Andrićevih rečenica. U ponedjeljak, 2. juna, ispred rodne kuće jedinog bosanskohercegovačkog nobelovca, održat će se četvrto izdanje manifestacije “Konzulska vremena” – događaja koji simbolično i doslovno okuplja diplomatski kor oko jedne književne ostavštine i mnogih historijskih nesporazuma.
Nazvana prema podnaslovu slavne Travničke hronike, manifestacija okuplja ambasadore, konzule i rezidentne predstavnike međunarodne zajednice u BiH, u pokušaju da kroz kulturu i književnost pronađu zajednički jezik s lokalnim identitetima. Ili barem prigodnu fotografiju.
Ovogodišnji motiv – pripovijetka Priča o vezirovom slonu – donosi, kako kažu organizatori, simbolično podsjećanje na susret tradicije i birokratije, autoriteta i apsurda. I dok su u Andrićevoj priči činovnici pokušavali obuzdati životinju koja ne poznaje njihove uredbe, današnji diplomati, čini se, pokušavaju uhvatiti ritam s kulturnim pulsom zemlje koju posmatraju često iz udobne distance.
U programu manifestacije predviđen je umjetnički performans ispred skulpture “Vezirov slon” autora Dejana Pranjkovića, nastup glumca Mateja Baškarada u ulozi samog Ive Andrića, te scenski prikazi koje će izvesti mladi iz Teatarske radionice Travnik. Dodatan šarm donose sevdalinke u izvedbi Zanina Berbića i Adisa Sirbubala, te suvremeni ples Hane Zrno i Emira Fejzića – spoj tradicije i modernog izraza, baš poput same Bosne.
No, iza ovog kulturnog spektakla ostaje i poneka cinična nota: da li se diplomati zaista približavaju “duhu Travnika”, ili samo odrađuju još jedan protokolarni izlet u unutrašnjost zemlje koja se svakodnevno udaljava od evropskih standarda, dok se evropski ambasadori dive skulpturama slonova?
Jer ako nas je Priča o vezirovom slonu nečemu naučila, to je da nijedna diplomacija, ma koliko moćna bila, ne zna šta da radi kada naiđe na silu bez razumijevanja jezika. A Travnik je, baš kao i BiH, i dalje zemlja između redova – i slonova – u kojoj simboli govore više od zvaničnih izjava.
I tako, “Konzulska vremena” nastavljaju da podsjećaju: ovdje se kultura ne gleda samo kao ukras na margini, već kao srž našeg nerazumijevanja i pokušaja razumijevanja. U tome je, možda, i Andrićeva i bosanska ironija.
