Ako gledate korejske drame, vjerovatno ste primijetili da su mnogi likovi veoma pametni, bilo da se radi o poslu, školi ili društvenim odnosima.
Mnogi od njih imaju razvijenu empatiju. Možda zvuči predobro da bi bilo istinito, ali zapravo je odraz odgoja roditelja u Južnoj Koreji.
Tajna je u principu zvanom nunči, a u svojoj knjizi Moć Nunčija: korejska tajna sreće i uspeha, novinarka i spisateljica Euny Hong to je objasnila.
Hong opisuje nunčije kao "umjetnost razumijevanja onoga što ljudi misle i osjećaju". Iako zvuči kao sposobnost čitanja misli, to zapravo nije supermoć, već vještina koja djecu može učiniti pametnijim i boljim.
Roditelji počinju da uče svoju decu sa tri godine, jer u Južnoj Koreji postoji izreka da „navika koja se formira sa tri godine traje do 80. godine“. Kada govorimo o podizanju male djece, to znači da djeci možemo reći da gledaju u oba smjera prije nego što odluče da pređu cestu.
Drugim riječima, nunči uči djecu da budu svjesni svojih postupaka, ali i posljedica. Roditelji obično opraštaju djeci greške koje se dese slučajno, ali naglasak je na tome da djeca analiziraju situacije u kojima se nalaze i shvate kako će njihovo ponašanje utjecati na druge ili na njih same. Dakle, nunči na neki način podučava emocionalnu inteligenciju.
"Nunchi nas uči da se ne radi uvijek o nama. Pokazuje nam da je važno da se fokusiramo na druge, budemo saosjećajni i ponekad razumijemo da je dobrobit svih iznad ličnih interesa", zaključio je Hong.
