Dok građani Federacije Bosne i Hercegovine svakodnevno truckaju po magistralama koje više podsjećaju na kozije staze nego na evropske ceste, javno preduzeće zaduženo za izgradnju autoputeva – JP „Autoceste FBiH“ – godinama tone u mrežu afera, hapšenja i beskrajnih „rebalansa“ troškova.
Dvadeset godina prošlo je otkako je Bosna i Hercegovina započela izgradnju Koridora Vc – strateškog projekta koji je trebao povezati zemlju s Evropom, otvoriti nova radna mjesta i podići standard. Umjesto moderne saobraćajnice, dobili smo beskrajnu priču o kreditima, tenderima i aferama. Milioni eura su potrošeni, a rezultat? Par desetina kilometara koji se grade po deset godina, svečano otvaraju po tri puta i – opet nisu završeni.
Svaka nova vlast na početku mandata obećava „historijski iskorak“ i „nove dionice“, ali na terenu se umjesto mašina čuju samo izgovori. Rokovi se pomjeraju, izvođači se mijenjaju, projekti se prepravljaju, a troškovi rastu kao korov. Svaki aneks ugovora donosi novo povećanje cijena, dok su „provjerene“ firme uvijek iste – one bliske političkim centrima moći.
Jedan od najpoznatijih primjera je afera „Zenica sjever“, gdje su se troškovi gradnje „čudom“ uvećali, a odgovorni se i danas vješto skrivaju iza birokratskih zavjesa. I nije to izolovan slučaj – gotovo da nema dionice koja nije „pojela“ više novca nego što je planirano, uz obrazloženje da su „teren i uvjeti složeni“. A složeno je, izgleda, samo pronaći tragove novca.
Umjesto kilometara autoputa, dobijamo kilometre izvještaja, saopćenja i opravdanja. Umjesto brzine – usporavanje. Umjesto razvoja – zarobljavanje. Dok Srbija, Hrvatska i Crna Gora odavno završavaju svoje mreže autoputeva i privlače investicije, Bosna i Hercegovina slavi svako postavljanje table „radovi u toku“ kao nacionalni uspjeh.
Autoput u BiH odavno je prestao biti simbol modernizacije. Postao je simbol nemoći, korupcije i političke samovolje. Dok obični građani troše sate i živce putujući po izrovanoj mreži cesta, direktori, ministri i nadzorni odbori se hvale „projektima stoljeća“ – onima koji stoljeće traju.
A istina je surova: u ovoj zemlji gotovo da nema metra bez mita. Svaki kilometar betona plaćen je višestruko – novcem građana, izgubljenim godinama i uništenim povjerenjem.
Pitanje koje visi u zraku jednostavno je, ali bolno: hoćemo li ikada kroz Bosnu i Hercegovinu proći pravim autoputom – ili će i taj san, kao i mnogi drugi, ostati zakopan ispod slojeva betona, korupcije i lažnih obećanja?
