Riječ je o takozvanoj inicijativi ELV – End of Life Vehicle (kraj radnog vijeka vozila) Evropske komisije kojom žele da zaustave izvoz otpada van granica EU, au ovom slučaju taj otpad su stara i istrošena vozila.
Šta tačno ova inicijativa sadrži i kako bi eventualno usvajanje ovog prijedloga moglo da se odrazi na naše tržište polovnjaka.
U medijima se pojavila informacija da će od 1. januara 2026. godine stupiti na snagu Uredba Evropske unije koja propisuje stroga pravila prodaje i izvoza iz EU polovnih vozila i obavezuje da prodaje da uz svako vozilo kojim trguju, pribave ili izvještaj sa tehničkog pregleda da je vozilo ispravno, ili procjenu stanja vozila nezavisnog sudskog vještaka. Jedan od ta dva dokumenta trebalo bi da se prihvati kao dokaz da se vozilo ne smatra otpadnim.
Iako u Srbiji za sada niko ne traži dodatnu potvrdu ispravnosti vozila (osim obaveznih ispitivanja koja se prilikom uvoza obavljaju u nekoj od laboratorija ovlašćenih od strane Agencija za bezbjednost saobraćaja), EU se definitivno priprema za usvajanje nove direktive. Potvrda ove informacije dolazi iz zvaničnog saopštenja Evropskog parlamenta od 12. decembra ove godine, u kome se, između ostalog navodi, da je postignut „privremeni politički dogovor“ o zabrani izvoza vozila iz EU za vozila koja nisu tehnički ispravna, te će carinici na početku primene ove direktive tražiti sertifikat tehničke ispravnosti.
Šta to znači u praksi?
Ova vijest praktično znači da je na nivou Unije završen proces pregovora i dogovora i da je završen završni tekst koji ima za cilj da zaokruži kompletan životni vijek jednog vozila od proizvodnje do kraja njegovog radnog vijeka i poslije toga reciklaže. Ostaje još da se ovaj prijedlog izglasa, što je u praksi najčešće tehnička stvar.
Ono što je posebno važno za naše uvoznike jeste da se stupanje na snagu očekuje, prema posljednjim najavama, već početkom 2026. godine (20 dana nakon objave u Službenom listu EU), ali bi početak primjene trebalo da počne tek punih pet godina nakon stupanja na snagu, jer treba još dosta toga pripremiti na terenu. To znači da bi kontrola izvoza polovnjaka na granicama trebalo da počne od 2031. godine!
Šta je kontrola izvoza?
Kako je ranije saopšteno iz Evropskog saveta, godišnje sa evropskih puteva „nestane“ oko 3,5 miliona vozila bez ikakvog traga, što u praksi znači da su ti automobili najčešće izvezeni u takozvane treće zemlje ili da su rastavljani i zbrinuti na nezakonit način. Zato je još 2023. godine usvojena pomenuta regulativa ELV – End of Life Vehicle, kojom je definisano koja se vozila smatraju otpadnim, odnosno koja su na kraju svog životnog vijeka, te će morati da idu u reciklažu.
U najkraćem, u dokumentu ne postoje ograničenja u pogledu starosti vozila ili pređene kilometraže vozila. Umjesto toga, jasno su definisani kriterijumi na osnovu kojih se procjenjuje da li je polovno vozilo uopšte moguće tehnički ili ekonomski vratiti u ispravno stanje. Vozilo će se smatrati dotrajalim, odnosno vozilom na kraju životnog vijeka, ako je fizički ozbiljno oštećeno (isječeno na dijelove, zavareno ili zatvoreno izolacionom penom, potpuno izgorjelo ili potopljeno iznad nivoa instrument table), ako na njemu nije bezbjedno zameniti ključne elemente poput vješanja, upravljačkih komponenti ili kočionog sistema, ozbiljnih komponenti ili kočionog sistema, karoserije kao što su druge tehnike i šasije, sigurnosnih delova, sigurnosnih dijelova korozije. ELV status može nastupiti u situacijama kada bi popravka zahtijevala zamjenu motora, mjenjača ili istih konstrukcija vozila na način koji dovodi do gubitka njegovog originalnog identiteta.
U međuvremenu, posljednjim izmjenama čije se usvajanje očekuje početkom naredne godine, situacija se dodatno zakomplikovala, odnosno uslovi se dodatno pooštravaju. Evo i na koji način. Prije svega, Uredbom se uvodi i pojam ekonomski nepopravljivog vozila, jer će se vozilo smatrati otpadom ako je njegova tržišna vrijednost niža od troškova popravke potrebne da bi u zemlji izvoza (EU) bilo dovedeno u tehnički ispravno stanje. Ono što je takođe zanimljivo, novom uredbom obuhvaćena su i napuštena vozila. Ona se definiše kao automobili koji više od dve godine nisu bili registrovani ili vozila kojima je nepoznat vlasnik. ja ću morati na reciklažu…
Novom uredbom biće promijenjena i procedura u odnosu na prvobitnu ideju iz 2023. godine. Naime, teret dokazivanja da neko polovno vozilo nije otpad neće biti na cariniku, već na izvozniku, koji će morati da pribavi dokaz, odnosno važeći sertifikat o tehničkoj ispravnosti (Roadworthiness Certificate). Bez tog dokumenta, vozilo će se automatski tretirati kao sumnjivo, odnosno kao potencijalni otpad, bez obzira na to kako izgleda ili koliko bi bilo moguće jeftino popraviti van EU.
Gdje smo tu mi?
I ovdje dolazimo do dijela, „gde smo mi u cijeloj ovoj priči“? Za domaće tržište polovnih vozila ovo na prvu loptu svakako nije baš prijatna vest. Posebno kada se uzme u obzir činjenica da je EU naš glavni izvor polovnih automobila, odakle se uveze između 130.000 i 150.000 polovnjaka godišnje. Zašto? Prije svega, jer će uvoz jeftinih polovnjaka u našu zemlju praktično biti onemogućen. Jer, ako primera radi, u Nemačkoj verovatno automobil koji vredi 2000 evra, vlasnik je potreban za neke popravke kako bi automobil mogao da dobije sertifikat treba da plati 1.500 eura, sva je sreća da će takav automobil papirološki ostati otpad i da neće moći legalno da pusti EU, čak i ako bi u BiH mogao da se popravi daleko nižoj i kasnije preproda. Dakle, model „kupim jeftino u inostranstvu, sredim i preprodam kod nas“ po svemu sudeći više neće biti moguć. Osim toga, prema pisanju pojedinih njemačkih medija, razmišlja se o drakonskim kaznama za nelegalan izvoz polovnjaka iz te zemlje, a pominju se čak i cifre od 100.000 eura! Teško da će se bilo ko igrati sa novim propisima…
Naravno, važno je da kažemo da ukoliko je vozilo ispravno i kada počne primjenjivati nova pravila neće biti problem da se izveze van EU. Čak će u mnogim slučajevima biti dovoljan i važeći tehnički pregled, koji, primjer radi u Njemačkoj, iznosi od 100 do 150 eura. Ipak, to nije kraj priče. Sertifikat za vozila koja nisu prošla tehnički pregled u bilo kojoj državi članici EU neće biti besplatan, daleko od toga. Pošto on podrazumijeva obimnu provjeru automobila, nemački mediji spekuliše o cifri od čak 2.000 eura za njegovo izdavanje. Jasno je da bi u takvom razvoju događaja cijena za sertifikat nadmašila vrijednost starijih automobila, pa bi oni postali neisplativi za uvoz u Srbiju i kao takvi završili ne reciklaži. Ipak, kako se kod nas najviše uvoze vozila starosti između 10 i 15 godina koja i dalje drže neku vrijednost, izdavanje sertifikata za takve automobile i dalje bi bilo isplativo.
Kako će reagovati domaće tržište?
Usvajanje nove uredbe definitivno će donijeti promjene na tržištu polovnjaka u Srbiji. Vrlo je moguće da će doći i do određenog skupljanja, naročito u slučaju da izdavanje sertifikata tehničke ispravnosti bude zaista toliko skupo. U takvom razvoju događaja, svakako bi prodavci gledali da kroz prodajnu cijenu nadoknade taj trošak. Ono što takođe salamure jeste nedostatak pojašnjenja o tome da li će pomjeniti sertifikat biti tražen svaki put kada vozilo promjeni vlasnika u EU.
Na taj način troškovi njegovog izdavanja bi se veoma brzo akumulirali, jer bi svaki prodavac plaćao pomenutu taksu i onda trošak prebacio na kupca, što bi po svemu sudeći dovelo do toga da cijena eksponencijalnog porasta do nivoa da automobil jednostavno postane neisplativ i završi u reciklaži, bez obzira što je tehnički i dalje ispravan. Ipak, postoji i druga strana ove priče, a to je da će se primjenjivati tek za pet godina. To je svakako dovoljno vremena da se tržište prilagodi novonastaloj situaciji.
Ono što takođe treba reći jeste da se čini da iza plemenite ideje o očuvanju životne sredine, svakako krije i želja EU da ubrza prelazak na električni automobil. Otpor elektrifikaciji nije mali čak iu bogatijim zemljama EU, pa je jasno da su na ovu ideju došli kako bi još više motivisali građane da se otarase svojih automobila sa benzinskim i dizel motorima.
