Bliski istok i globalna ekonomija još nisu iskusili najgore od ove krize...
Magla rata je poznata ideja. SAD i Iran sada svijetu predstavljaju novi koncept: maglu mira.
U sukobu između Amerike, Izraela i Irana na snazi je prekid vatre. Ali malo šta drugo je jasno. Ova sedmica je počela sa izjavama Amerikanaca da će uskoro početi novi mirovni pregovori, a Iranci su to negirali. Hoće li trenutno primirje trajati i nakon srijede? Da li je Iran ponudio da zaustavi svo nuklearno obogaćivanje? Hoće li Hormuški moreuz ostati zatvoren ili će se ponovo otvoriti?
Sve zavisi od toga koga pitate i kada pitate. U petak, 17. aprila, predsjednik Donald Trump je trijumfalno objavio da je „Iran pristao da više nikada neće zatvoriti Hormuški moreuz“. Sljedećeg dana, Iran je objavio da zatvara moreuz.
Gledajući kroz maglu mira, evo moje najbolje pretpostavke o tome šta će se vjerovatno sljedeće dogoditi. Dobra vijest je da i Iran i SAD žele mirovni sporazum. Iranci znaju koliko su ranjivi na daljnje bombardovanje iz zraka. Amerikanci razumiju prijetnju globalnoj ekonomiji od kontinuiranog zatvaranja moreuza.
Loša vijest je da dvije strane ne vjeruju jedna drugoj i da ostaju udaljene po svim ključnim pitanjima. To uključuje obogaćivanje urana, slobodu plovidbe, ublažavanje sankcija, budućnost Libana i Izraela, iranski raketni program i njegovu podršku regionalnim saveznicima poput Hezbolaha.
U normalnim okolnostima, rješavanje svih ovih pitanja bi trajalo mjesecima, čak i godinama. Iranski nuklearni sporazum (poznat kao JCPOA), koji je potpisan 2015. godine, a zatim otkazan od strane Trumpa 2018. godine, provođen je za otprilike tri godine.
Međutim, globalna ekonomija ne može sebi priuštiti da čeka mjesecima da pregovori daju rezultate. Tekuće zatvaranje Hormuškog moreuza nastavit će povećavati cijene energije. Nestašica mlaznog goriva mogla bi se osjetiti u roku od nekoliko sedmica. Poljoprivrednici širom svijeta su prestravljeni porastom cijene gnojiva, a to će uskoro utjecati na cijene hrane. Američka blokada Irana također će povećati direktan ekonomski pritisak na Islamsku republiku.
Ključna pitanja sada su: Hoće li rastući ekonomski pritisak prisiliti obje strane da brzo postignu diplomatski sporazum? Ili će teškoće u smanjenju jaza između iranskih i američkih stavova dovesti do prekida pregovora i eskalacije sukoba?
Oba ishoda su moguća, ali mislim da će se situacija pogoršati. Ako je to tačno, onda Bliski istok i globalna ekonomija još nisu vidjeli najgore od ove krize.
Eskalacija je vjerovatna jer i SAD i Iran izgleda misle da mogu prisiliti drugu stranu da prva popusti. Potpredsjednik SAD-a JD Vance vratio se kući sa neuspjelih pregovora s Irancima u Pakistanu 12. aprila u optimističnom raspoloženju - rekavši bliskim ljudima da će američka blokada vjerovatno prisiliti Irance da popuste u roku od nekoliko dana.
Ali tokom cijelog ovog sukoba, Trumpova administracija je konstantno precjenjivala sposobnost Amerike da Iran prisili na svoju volju i potcjenjivala otpornost iranskog režima. Ovaj obrazac sada prijeti da se ponovi.
Amerika je možda već započela novi ciklus borbi zaplijenivši iranski brod. Ako SAD dodatno eskaliraju situaciju, na primjer, slijedeći prijetnju predsjednika Trumpa da će "srušiti svaku elektranu i svaki most u Iranu", onda je mnogo vjerovatnije da će Iran uzvratiti nego popustiti. Iranska odmazda mogla bi uključivati napade na rafinerije nafte i platforme na moru u Perzijskom zaljevu ili ohrabrivanje pobunjenika Hutija u Jemenu da sprovedu svoju prijetnju protiv brodova koji prolaze kroz Crveno more.
Bilo koji od ovih poteza bi značajno pogoršao globalnu energetsku krizu. Čak i ovako, Iranci znaju da će trenutna blokada moreuza imati sve oštrije posljedice na svjetsku ekonomiju.
U narednim sedmicama, a možda i mjesecima, vjerovatno će se odvijati periodi eskalacije, pomiješani s periodima pregovora, pri čemu će se ta dva procesa ponekad odvijati ruku pod ruku dok Iran i SAD testiraju međusobnu volju. Neka pitanja će biti lakše riješiti nego druga. Iran vjerovatno trenutno ne obogaćuje uranijum, tako da bi mogao pristati na neodređeni moratorij u zamjenu za američko priznanje njegovog zakonskog prava na obogaćivanje.
Teheranova odlučnost da nametne neku vrstu sistema plaćanja u Hormuškom moreuzu možda je najkomplikovaniji problem. Ali čak i ovdje, na djelu su kreativni diplomatski umovi. Šta ako bi se prihod podijelio između Irana i Omana, ili čak SAD-a, kako je Trump predložio, a zatim predstavio kao privremeni fond za poslijeratnu obnovu?
Postoje i daljnje „poznate nepoznanice“ koje bi mogle zakomplicirati stvari. Koliko je Iran pod ekonomskim pritiskom i koliko je režim podijeljen? Dokazi izgleda ukazuju na to da ekstremisti dobijaju utjecaj u Teheranu. Sa američke strane, nije jasno da li, osim njegovog hvalisanja, Trump zaista razumije ograničenu prirodu svojih vojnih opcija. Uloga Izraela je također nepredvidiva. Može li Netanyahuova vlada izazvati još jednu krizu ako joj se ne svidi način na koji pregovori teku?
Finansijska tržišta su prošle sedmice zatvorila u plusu, naizgled uvjerena da je najgore od krize prošlo. Ta pretpostavka djeluje previše optimistično.
