Lažne dojave o bombama: Politička igra panike koja uništava sigurnost BiH

Između 24. septembra i 11. oktobra 2024. godine, serija lažnih dojava o bombama preplavila je ključne institucije i objekte u Sarajevu.

Međunarodni aerodrom Sarajevo, tržni centri, zgrada Predsjedništva BiH, sarajevske škole, pa čak i vojni objekti našli su se na meti ove orkestrirane psihoze koja je, kako se čini, imala samo jedan cilj – izazvati paniku i demonstrirati nesposobnost sistema da se nosi s prijetnjama.

Dok se sigurnosne agencije bespomoćno povlače pod pritiskom inercije, stručnjaci upozoravaju na očitu neadekvatnost njihovih reakcija. U vremenu kada su sigurnosne prijetnje postale sofisticiranije, a tehnologija omogućava nove oblike hibridnog ratovanja, naša zemlja i dalje živi u hladnoratovskom mentalitetu – puške, tenkovi i statični objekti. U međuvremenu, prijetnje dolaze iz svih smjerova, uključujući i virtualne prostore, a sigurnosne institucije jednostavno ne prate savremene tendencije.

Ove lažne dojave o bombama nisu slučajne. One su simptom puno dubljeg problema – odsustva strategije, saradnje i razumijevanja globalne sigurnosne arhitekture. U BiH, saradnja između agencija gotovo da ne postoji, što olakšava svakome ko želi unijeti kaos u društvo. Panika se širi, a država izgleda nemoćna pred ovim izazovom. Međutim, zašto? Da li je ovo rezultat pukog nedostatka resursa, ili postoji politička agenda koja priželjkuje nesigurnost kao alat za destabilizaciju?

Neriješeno pitanje kritične infrastrukture dodatno pogoršava situaciju. Evropska unija odavno je usvojila direktive o otpornosti kritičnih subjekata, proširujući listu na sektore poput energetike, prometa, zdravstva i digitalne infrastrukture. BiH, međutim, još uvijek nema zakon koji bi regulisao ovu oblast. Ovaj zakon je povučen s dnevnog reda, što jasno pokazuje koliko je političkim elitama stalo do sigurnosti građana. Kako ćemo štititi objekte od nacionalnog značaja kad ni ne znamo koja imovina pripada državi, a koja entitetima?

Da stvar bude gora, ove dojave su se našle u kontekstu vojne sigurnosti. Kada lažna dojava o bombi u vojnom objektu podigne nivo sigurnosti Oružanih snaga BiH, očigledno je da se neko igra s našom državom. Ali, nije slučajno da su vojni objekti zanimljivi stranim silama koje imaju svoje interese u regionu. Zapadni Balkan je odavno prepoznat kao geopolitčki poligon, a BiH je očigledno plodno tlo za subverzivne aktivnosti.

Nedostatak zakona o kritičnoj infrastrukturi dodatno komplikuje stvari, jer bez njega nije jasno ko i šta treba štititi. Sve dok ne riješimo pitanje državne imovine i uspostavimo efikasan sistem zaštite ključnih objekata, ostat ćemo ranjivi. I to nije samo naša unutrašnja stvar – ovo je dio šire regionalne igre u kojoj BiH igra ulogu slabog igrača na šahovskoj tabli.

Sigurnosne prijetnje su daleko ozbiljnije od običnih lažnih dojava o bombama. One su simptom širih političkih interesa koji žele pokazati nesposobnost BiH kao države. Naša sigurnost nije samo lokalna stvar – ona je dio regionalne i globalne geopolitičke igre u kojoj smo često samo pion, a ne igrač.

Ko zapravo profitira od ove situacije? Ko koristi ove napade za dokazivanje nesposobnosti države? Da li su ove prijetnje usmjerene ka rušenju povjerenja u državne institucije i stvaranju straha? I što je najvažnije, da li je naš odgovor dovoljno snažan da zaštiti građane, ili samo postajemo marionete u rukama onih koji žele haos?

S obzirom na nedavni niz incidenata u regionu, od lažnih dojava o bombama u školama, aerodromima, do cyber napada na ključne institucije, BiH se mora ozbiljno posvetiti izgradnji efikasnog sistema sigurnosti. Ignoriranje ovih prijetnji neće ih učiniti manje stvarnima. Prijetnje su ovdje, a naša sigurnosna arhitektura jedva drži korak.

Ukoliko ne uspostavimo globalnu saradnju i moderniziramo svoje sigurnosne kapacitete, bićemo samo tačka na mapi interesa drugih sila. A to je luksuz koji si, kao država, ne možemo priuštiti.