Legenda Arsenala Tony Adams će u oktobru napuniti 60 godina, ali umjesto velike zabave s bivšim saigračima i prijateljima, odlučio se za intimnu večeru s desetak ljudi koji su mu pomogli na putu oporavka od alkoholizma.
Ova godina za njega ima dvostruko značenje: pored 60. rođendana, 16. augusta slavi i 30 godina trijeznosti.
Prošle su tri decenije otkako je javno priznao da je alkoholičar, nakon 44-dnevnog maratona nakon što je Engleska ispala sa Eura 1996. Tog ljeta je počeo ponovo uzimati svoj život u svoje ruke. Adams je iskren o razaranju koje je njegova ovisnost nanijela njegovom tijelu i životu, i govori o svojoj godišnjici bez uljepšavanja. "Zaista sam ponosan što se nisam upiškio u krevet 30 godina. Nevjerovatno sam ponosan", kaže.
Adams, kapiten Arsenala pod Georgeom Grahamom i Arsèneom Wengeru i kapiten Engleske na Euru '96, obilježio je godišnjicu novom knjigom "1996", koja slavi njegov oporavak. Knjigu je napisao uz pomoć dugogodišnjeg prijatelja i saradnika Iana Ridleyja, koji je prvi dokumentovao njegove borbe u kultnoj autobiografiji "Ovisnik".
Nove prijetnje u modernom sportu Kada je riječ o ovisnosti u današnjem sportu, Adams je svjestan da su se vremena promijenila. Kroz svoj rad sa Sporting Chance Clinic i Six Support Network, koji pomažu sportistima s problemima mentalnog zdravlja i ovisnosti, on uočava nove trendove. Iako alkoholizam i dalje postoji, pejzažom ovisnosti sada dominiraju lijekovi protiv bolova na recept i kockanje.
"Vidim ovisnika u Tiger Woodsu"
Na pitanje šta vidi kada pogleda sportsku ikonu poput Tigera Woodsa, čije se saobraćajne nesreće često povezuju s upotrebom lijekova protiv hroničnih bolova, Adams odgovara bez uvijanja. "Da budem potpuno iskren, vidim ovisnika. I ako želi doći u moju kliniku, ima mjesta. Ako želi da se promijeni, da napravi promjenu... Ali da li mu se prilagođavamo? Mislim da ljudi polako počinju da mu govore: 'Vidi, imaš problem.'"
Adams povlači paralelu sa vlastitom prošlošću. "Potrebno nam je više takvih ljudi. Izbjegavao sam svakoga ko bi mi pokušao ukazati na problem. Ljudi poput Lee Dixona bi me pitali šta radim, a ja bih pomislio koliko su čudni. Jednostavno ignorišeš ljude ili ih se rješavaš jer ne želiš da se suočiš sa sobom. On ne želi da se pogleda u ogledalo."
Porodično naslijeđe i oporavak sina
Adamsovi problemi, kaže on, dijelom su nasljedni. U novoj knjizi otkriva da je i njegov sin iz prvog braka, Oliver, postao alkoholičar i da se sada oporavlja. "Moj djed je bio teški pijanac, ljutit čovjek. Išao bi u pub, vraćao se kući i imao bi gomilu ključeva na stolu. Ako biste rekli pogrešnu riječ, završili bi vam u licu."
"Kao dijete sam bio povučen, imao sam napade panike u školi. Nisam mogao doći kući i reći tati o tome. On je već sa 12 godina radio na dokovima. Govorio bi mi: 'O čemu pričaš, sine? Nađi posao, živi pravi život.' Ne krivim ih, tako su odgajani. Dobijao sam pogrešne poruke, da moram očvrsnuti i sve potisnuti. Fudbal je bio upravo ono što sam trebao raditi", kaže legenda Arsenala sa 669 nastupa za klub.
"Gledati kako mi se sin samouništava 10 ili 12 godina bila je jedna od najbolnijih stvari koje sam ikada doživio. Prije nekoliko godina došao mi je i rekao: 'Tata, najebao sam. Gotov sam.' Odveo sam ga na sastanak, predstavio ga sponzoru i on je to prihvatio. U julu će biti tri godine čist. Preselio se u Portugal i svake subote vodi sastanak Anonimnih alkoholičara na plaži. Divno je to vidjeti."
