Dok građani Republike Srpske svakodnevno slušaju poruke o štednji, teškoj ekonomskoj situaciji i potrebi za očuvanjem javnih preduzeća, javno dostupni podaci o luksuznim nekretninama povezanim s bivšim visokim funkcionerom SNSD-a Nedeljkom Elekom i osobama iz kruga porodice Dodik izazvali su burne reakcije i otvorili pitanje porijekla imovine.
Prema dostupnoj dokumentaciji iz registara nekretnina u Srbiji, Elek je 2020. godine kupio dvije garaže u elitnom kompleksu na Novom Beogradu, nedaleko od Palate Srbije i obale Dunava. Samo mjesec dana ranije, garažu u istom kompleksu kupila je i Ivana Dodik, supruga Igora Dodika, dok je susjednu garažu na istoj aukciji kupio Đorđe Đurić, osoba koja je ranije dovođena u vezu s porodicom Dodik kroz američke sankcije.
Danas se u tom kompleksu, osim garaža, vode i stanovi u vlasništvu Ivane Dodik i Đorđa Đurića, što dodatno pojačava interes javnosti za veze između političkih i poslovnih krugova na jednoj od najskupljih lokacija u Beogradu.
Stan od milion maraka i kredit od pola miliona eura
Posebnu pažnju privlači stan od 150 kvadrata u ulici Cara Lazara u centru Beograda, koji je Elek kupio 2025. godine. Prema podacima Geodetskog zavoda Srbije, na stan je upisana hipoteka za kredit od 500.000 eura, uz rok otplate od 20 godina.
To znači da bi mjesečna rata kredita mogla iznositi više od 4.000 KM – cifra koja višestruko premašuje prosječnu platu u Republici Srpskoj i dodatno naglašava jaz između životnog standarda političke elite i građana.
Elek je ranije tvrdio da je prodao drugi stan u Beogradu kako bi kupio ovaj u centru grada, ali javnost i dalje očekuje detaljnija objašnjenja o ukupnoj vrijednosti njegove imovine i izvorima finansiranja.
Nekretnine bivše supruge
Još više pažnje izazivaju podaci o imovini bivše supruge Marije Elek, na koju se danas vodi više od 1.000 kvadratnih metara luksuznih nekretnina u Beogradu i na Zlatiboru.
Među njima se izdvajaju:
poslovni prostor od 810 kvadrata na Novom Beogradu,
četverosobni stan od 123 kvadrata u luksuznom kompleksu West 65,
dvije garaže u istom kompleksu,
apartman od 93 kvadrata na Zlatiboru.
Firma registrovana na njeno ime prošle godine je poslovala s dobiti od oko 100.000 KM i imala samo dva zaposlena, što je dodatno podstaklo pitanja o načinu poslovanja i vrijednosti nekretnina kojima raspolaže.
Jahorina u dugovima, privatna imovina raste
Najveći politički problem za vlast predstavlja činjenica da je rast privatne imovine dolazio u periodu kada su javna preduzeća kojima je Elek upravljao imala ozbiljne finansijske probleme.
Kao direktor „Sarajevo-gasa“, predsjednik Nadzornog odbora Olimpijskog centra „Jahorina“ i osoba od dugogodišnjeg povjerenja Milorada Dodika, Elek je godinama imao značajan uticaj na raspolaganje javnim resursima.
Dok je „Jahorina“ gomilala dugove, javnost je saznala za kupovinu stana u centru Beograda, luksuzne nekretnine na Novom Beogradu i imovinu povezanu s njegovom porodicom.
Upravo taj kontrast – dugovi javnih preduzeća s jedne i rast privatnog bogatstva s druge strane – postao je centralna tema političkih reakcija.
Hacijenda na Jahorini
Dodatnu pažnju ranije je izazvala i priča o velikom imanju kod Jahorine, koje su politički protivnici opisivali kao kompleks površine veće od 10.000 kvadratnih metara, okružen bedemima i prirodnim vodotokom.
Elek nije negirao da imanje pripada njegovoj porodici, već je poručio da „nikad nije bio siromašan“ i da ne smatra skromnost vrlinom. Ta izjava izazvala je oštre reakcije javnosti, jer je došla u trenutku kada veliki broj građana jedva pokriva osnovne životne troškove.
Pitanje koje traži odgovor
Suština cijelog slučaja nije u tome da li političari imaju pravo posjedovati nekretnine, već da li postoji potpuna transparentnost o tome kako je ta imovina stečena i da li je uredno prijavljena nadležnim institucijama.
Građani imaju pravo da znaju:
kolika je ukupna vrijednost imovine,
iz kojih prihoda je finansirana,
da li postoji nesrazmjera između prijavljenih prihoda i vrijednosti nekretnina,
te da li su javne funkcije korištene isključivo u javnom interesu.
Dok institucije ne daju jasne odgovore, ova priča će ostati simbol sve većeg nepovjerenja građana prema političkoj eliti, za koju mnogi vjeruju da živi daleko iznad standarda ljudi koje predstavlja.
A upravo taj osjećaj nedodirljivosti i odsustva transparentnosti predstavlja najveći politički teret za vlast u trenutku kada se od građana traži sve više odricanja.
