Nova politička garnitura u Mađarskoj, predvođena premijerom Péterom Magyarom i njegovom strankom Tisza, otvorila je jednu od najosjetljivijih debata u savremenoj mađarskoj politici – pitanje trajanja i ograničenja izvršne vlasti.
U parlament je upućen prijedlog ustavnog amandmana kojim bi se funkcija premijera ograničila na maksimalno osam godina mandata, što bi, ukoliko bude usvojen u predloženoj formi, praktično zatvorilo politički prostor za povratak bivšeg dugogodišnjeg premijera Viktora Orbána.
Inicijativa dolazi svega nekoliko dana nakon formiranja nove vlade i predstavlja prvi ozbiljniji signal da Magyar namjerava krenuti u institucionalno preoblikovanje sistema koji je, prema ocjenama brojnih analitičara, godinama bio snažno personalizovan i centralizovan.
Prema tekstu prijedloga, osoba koja je ukupno obavljala funkciju premijera osam godina ili duže, uključujući i mandate koji nisu bili kontinuirani, ne bi mogla ponovo biti izabrana na tu poziciju. Time bi se u obračun uzeli svi raniji Orbánovi mandati od početka postkomunističke tranzicije 1990. godine, što bi ga u konačnici isključilo iz budućih izbornih procesa za premijersku funkciju.
Orbán je tokom svoje političke karijere obavljao funkciju premijera u više navrata, ukupno više od dvije decenije, što ga svrstava među najdugovječnije evropske lidere u modernoj političkoj historiji.
Magyar i Tisza ovu mjeru predstavljaju kao dio šireg procesa “demokratske rekonstrukcije”, u kojem se želi obnoviti sistem institucionalnih ograničenja vlasti, oslabiti koncentracija moći i ojačati mehanizmi kontrole i ravnoteže.
Tokom predizborne kampanje, Magyar je više puta isticao da su ograničenja mandata ključna garancija protiv dugoročne personalizacije vlasti i postepenog urušavanja demokratskih standarda. Njegova pobjeda na prošlomjesečnim izborima označila je politički preokret, ali i početak složenog perioda tranzicije u zemlji čiji su državni aparati, pravosuđe i medijski sistem godinama bili pod snažnim uticajem prethodne vlasti.
Analitičari upozoravaju da će nova vlada, uprkos izbornoj legitimaciji, morati istovremeno da se suoči s duboko ukorijenjenim strukturama lojalnim bivšoj vlasti, kao i sa ekonomskim izazovima koji uključuju usporen rast i opterećene javne finansije.
Ipak, iako prijedlog ustavnog amandmana ima snažan simbolički i politički karakter, njegovi kritičari upozoravaju da on ne predstavlja apsolutnu garanciju trajne političke promjene. U teoriji, buduće parlamentarne većine sa dvotrećinskom podrškom mogle bi izmijeniti ustav i prilagoditi pravila vlastitim političkim interesima, čime bi se otvorio prostor za nove cikluse institucionalne nestabilnosti.
U tom smislu, ovaj potez nove vlade u Budimpešti tumači se i kao pokušaj da se redefinišu pravila političke igre u Mađarskoj, ali i kao početak dugotrajnog institucionalnog nadmetanja između naslijeđenog političkog sistema i nove vlasti koja nastoji promijeniti njegovu arhitekturu.
