Registrovan u Delawareu, godinama bez poreskih prijava, pod istragom američke Poreske uprave (IRS) i sa direktnim pristupom zakonima, kulturnim dobrima i političkom odlučivanju u Albaniji, Američko-albanski fond za razvoj, na čelu sa Martinom Matom, postao je paralelna struktura moći, koja djeluje bez transparentnosti, bez kontrole i sa ogromnim uticajem na albansku državu...
Martin Mata je direktor Albansko-američke fondacije za razvoj (AADF), strukture koja se javno predstavlja kao dobrotvorna fondacija, ali koja u praksi više od decenije djeluje kao akter sa stvarnom moći nad javnom imovinom, državnim projektima i strateškim donošenjem odluka, a da nije državna institucija, da nije privatni subjekt izložen konkurenciji i da nije podložna kontroli koja se obično zahtijeva od neprofitnih organizacija u Albaniji.
Martin Mata je jedan od onih ljudi koje je albanska politika koristila, istiskivala, a zatim reciklirala kao "tehničare", kao "menadžere", kao "direktore fondacija", kako bi nastavili istu staru ulogu, ulogu prljavog posrednika između moći i novca. Mata je bio direktor komunikacija u Agenciji za privatizaciju i politički savjetnik premijera, a danas je na čelu fondacije koja upravlja javnom imovinom, prešavši iz državnih kancelarija u upravljanje nevladinom organizacijom koja djeluje kao teritorijalni administrator.
AADF je registrovan u Sjedinjenim Američkim Državama, u Delawareu, i ta činjenica se godinama koristi kao svojevrsni moralni certifikat koji je fondaciju stavio iznad svake sumnje i bilo kakve kontrole u Albaniji, jer je etiketa "amerikanac" bila dovoljna da otvori vrata u vladi, da prođe bez rasprave u Skupštini, da izbjegne provjere institucija i da ušutka svaki kritički glas koji je zahtijevao transparentnost o načinu na koji je nevladina organizacija preuzela projekte, imovinu i funkcije koje obično pripadaju državi.
U upravnom odboru i menadžmentu ove strukture nema Amerikanaca, ni u donošenju odluka, ni u administraciji, ni u upravljanju projektima. AADF vode i kontrolišu Albanci koji žive i posluju u Albaniji, koji imaju poslovne interese u Albaniji i koji su direktno povezani sa političkom moći u Albaniji.
Centralna figura uz Martina Matu u AADF-u je Aleksandër Sarapuli, javno poznat ne po filantropiji, već po ličnoj vezi s Edijem Ramom, kao graditelj njegovih vila u Surrelu i kao kontinuirani korisnik projekata, ugovora i dozvola u strateškim područjima.
Ovaj fond, pod upravom Martina Mate i Aleksandëra Sarapula, preuzeo je upravljanje javnom imovinom od nacionalnog i međunarodnog značaja, kao što su Butrint i Ohridsko jezero, ulazeći u srce kulturnog i prirodnog naslijeđa zemlje, bez konkurencije, bez transparentnosti i bez mehanizma kontrole.
Butrint nije dodijeljen AADF-u nakon konkurentskog procesa, već političkom odlukom, predstavljajući se kao "američko rješenje" za upravljanje baštinom, dok na terenu fond djeluje putem privatnih partnera, selektivnih dozvola i šutnje institucija prema izgradnji i ekonomskoj eksploataciji unutar zaštićenog područja, u kojem je i Martin Mata izgradio svoju luksuznu vilu.
Tvrdnja da je riječ o „američkoj“ fondaciji godinama je služila kao moralni certifikat, za ušutkavanje institucija, zastrašivanje administracije i neutralizaciju svake kritike. Ali u stvarnosti: AADF nema Amerikanca na čelu, ne podliježe američkom zakonu u aktivnostima koje obavlja u Albaniji i nije odgovorna albanskoj državi za način na koji upravlja javnom imovinom.
AADF je registrovan u Delawareu, ne zato što tamo dobrotvorne organizacije napreduju, već zato što je lakše sakriti ko odlučuje, ko ima koristi i ko kontroliše novac. Sa ovom američkom adresom na papiru, fond je ušao u Albaniju kao "američki", primajući javnu imovinu, teritorije, projekte i status nedodirljivosti, dok ga u stvarnosti vode Albanci povezani s vlašću i bez ijednog Amerikanca u odboru ili menadžmentu.
Ova registracija postala je slaba tačka AADF-a, jer je izazvala sumnje da se njegov neprofitni status u SAD-u koristi kao pokriće za aktivnosti koje nisu povezane s dobrotvornim radom, već s upravljanjem imovinom, političkim utjecajem i projektima od ekonomskog interesa izvan američke teritorije.
Upravo iz tog razloga, Porezna uprava SAD-a (IRS) je započela provjere kako bi se utvrdilo da li ovaj fond koristi "američko" ime kao pokriće da u Albaniji uradi ono što nikada ne bi mogao uraditi u SAD-u. IRS, Porezna uprava Sjedinjenih Američkih Država (IRS), je institucija koja kontroliše poreze, fondacije, neprofitne organizacije i način na koji te strukture koriste svoj pravni status.
U SAD-u, fondacija koja ima status "neprofitne" organizacije ne može se ponašati kao preduzeće, ne može upravljati javnom imovinom kao vlasnik, ne može uticati na donošenje državnih odluka i ne može služiti kao posrednik za političke interese. Kada struktura registrovana u SAD-u djeluje u inostranstvu kao teritorijalni administrator, kao politički garant i kao menadžer projekata od ekonomskog interesa, javlja se sumnja da se status neprofitne organizacije koristi kao maska.
Zato je AADF postao problem u Delawareu. Zato što se tamo pojavljuje kao fondacija, dok se u Albaniji ponaša kao autoritet. Tamo proglašava dobrotvornu organizaciju, ovdje preuzima Butrint, Ohrid i javnu imovinu. Tamo održava zaštićeni fiskalni status, ovdje vrši vlast bez izbora, bez konkurencije i bez kontrole. Upravo su to slučajevi koje američka Porezna uprava (IRS) vidi kao zloupotrebu zastave "neprofitne organizacije".
Vrijedi napomenuti još jednu činjenicu koja ovu priču čini još delikatnijom: AADF je prvobitno kreiran sredstvima USAID-a, odnosno novcem američkih poreskih obveznika, namijenjenim tranziciji, razvoju i institucionalnoj podršci Albanije nakon 1990-ih. Ova sredstva nisu data za izgradnju struktura koje bi kasnije postale teritorijalni administratori, upravitelji javne imovine ili čvorišta političkog utjecaja, već za ograničene, mjerljive i vremenski ograničene razvojne projekte.
Porezna uprava SAD-a (IRS) ispituje upravo ovo: da li fond osnovan američkim javnim novcem, registrovan kao neprofitna organizacija u Delawareu, koristi svoj "američki" status za izgradnju moći, utjecaja i kontrole u Albaniji na način na koji nikada ne bi smio to učiniti unutar teritorije SAD-a. Jer fond osnovan od strane USAID-a nema mandat da djeluje kao vlasnik ili koncesionar.
U ovom trenutku, postavlja se još jedno pitanje koje uopšte nije periferno: da li je američka administracija, uključujući strukture uspostavljene tokom Trumpove administracije, upoznata sa načinom na koji je "američka" oznaka ovog fonda korištena u Albaniji? Jer, tokom Trumpove administracije, USAID, fondovi naslijeđeni od njega i organizacije registrovane kao neprofitne izvan SAD-a bile su podvrgnute strožem filteru, upravo zbog sumnji u odstupanje od misije i zarobljavanje od strane lokalnih interesa.
Trumpova administracija je jasno stavila do znanja da "američki stručnjaci" koji djeluju izvan SAD-a nisu nedodirljivi samo zato što nose ime ili pečat. Naprotiv, svaki fond osnovan američkim javnim novcem morao je opravdati svaki korak, svaki ugovor i svaki politički utjecaj. I tu nastaje paradoks: AADF djeluje u Albaniji kao autoritet za javnu imovinu, bez pravih Amerikanaca na čelu, bez javne odgovornosti i s krugom albanskih lidera direktno povezanih s lokalnom političkom moći.
Da su se ove prakse provodile unutar američke teritorije, takav fond bi odavno bio pozvan na odgovornost. Upravo iz tog razloga, pažnja Porezne uprave (IRS) nije slučajna. IRS, kao institucija koja kontrolira neprofitni status i korištenje američkih javnih sredstava, ne traži retoriku o razvoju, već činjenice
