Funkcioner Demokratske fronte (DF) Zoran Mikulić objavio je oštar i sarkastičan status na društvenim mrežama u kojem je bez uvijanja prozvao korupciju, političku odgovornost i rad pravosuđa u Bosni i Hercegovini. Poseban fokus stavio je na navode da se radna mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona navodno prodaju za desetine hiljada maraka, što je ranije spomenuo i sam premijer.
Mikulić u svojoj objavi kroz ironiju, poređenja i direktne poruke kritikuje stanje u institucijama, selektivnu pravdu, nacionalizam i ono što naziva prividnom demokratijom. Njegov tekst izazvao je brojne reakcije na društvenim mrežama, upravo zbog brutalno otvorenog tona i niza konkretnih primjera koji oslikavaju društveno-političku stvarnost u zemlji.
Status Zorana Mikulića prenosimo u cijelosti:
Pohapsiše i po EU. Kako pohapsiše, tako i pustiše… Eto, nek’ nismo mi najgori. Ni u Europi nisu imuni na korupciju. Više para, veća korupcija. Mi se još bavimo ‘‘sićom’’. U MUP-u HNK radna mjesta se prodaju za 10.000 ili 20.000 KM. Tako barem tvrdi premijer.
Da mi iskreno želimo u Europu, ta bi se zapošljavanja naplaćivala bar po 30 000 KM. Međutim, ljudi su ovdje prezaduženi. Dok kupe diplomu, jednu pa drugu… Dok kupe radno mjesto…pa tko će to naplaćat’ više? Teško da na svijetu postoji još jedna država koja može izdržati ovoliki broj zaposlenih. Nema više besplatnog školovanja pa ni zaposlenja.
Tužiteljstvo je ‘‘formiralo predmet’’. Dakle, vjerojatnost da će netko završiti iza rešetaka u razini je s održavanjem Tompsonovog koncerta u Sava centru. Prije će zatvoriti Mepas nego nekoga iz vlasti u HNK. Nisam neki vatreni pesimist, nisam ni nešto pretjerano ljubomoran na strane jezike, ali jednostavno ne želim da vjerujem da „katastrofa“ nije izvorno naša riječ. Ili je ovo samo taktička vježba MUP-a ili je riječ o običnom preusmjeravanju pozornosti?
I još nam, u kameru iz punih usta, kažu da svakog treba procesuirati ako je kriv. Dakle, ako nisam puno glup….oni traže da se procesuira onaj koga se tereti da on i njegova stranka imaju presudan uticaj na to ko će se procesuirati. Odnosno, opet ako sam dobro shvatio sve miljenike nezavisnih medija, Fadil je nevin u zatvoru, Nikšić je kriv na slobodi, Faćo psuje pa je malo u pritvoru, a malo nije, ceduljašima od riječi je zabranjeno da se druže, Dodik je odstranjen, ali se pita za sve, Ramo je doktor nauka, nešto kao Slavo Kukić, Nijaz Duraković ili barem Marija Kiri.
Neznanje je naša najveća snaga. Stoga i ne očekujemo bilo kakvu zaštitu i efikasnost od države, njene policije i pravosuđa. Zato se, valjda, gradonačelnikov slučaj riješi za sat-dva, a niz ubojstava i Partizansko groblje nikad. Uzalud su činjenice da se paljevina izvrši za 10 sekundi, a rušenje spomenika za ‘‘neprimjetnih’’ par sati udarničkog lupanja usred grada, pred očima istih tih koji kupuju zaposlenje od onih koji neće da štite ‘‘svakakve’’ spomenike. Ne smijem ni pomisliti na usporedbu gomile tragova pronađenih pored zapaljenog vozila i onih minimalnih tragova na mjestu višesatnog građevinskog pothvata.
Danas, Partizansko groblje predstavlja ostatke jedne izgubljene civilizacije, daleko naprednije od ove naše. Doduše, POSKOK je priveo sve sporedne sudionike afere ‘‘spengavanje’’, ali to je više…onako… Da se upoznaju sa zvaničnom verzijom.
Ha! Šta ćete sad organi i institucije? Od vas se očekuje da vjerujete pravosuđu koje se, kao takvo, zapravo, na ovom i nizu sličnih zataškanih primjera, bjelodano pokazalo kao društvena prijetnja par excellence? Je li vi zaista mislite da će ova korumpirana garnitura otići nakon vašeg iksa na glasačkom listiću?
Vrhunac reformi, u ovom društvu i pod ovom vlašću, je da se, tu i tamo, zabrani poneki koncert. Zamislite naslov u prijeratnim novinama :“Zabranjen koncert Kemala Montena i Indexa u gradu tom i tom!’’
Viđen je da sjedi s tim i tim. A taj i taj je naravno, iz nekih razloga pogrešan. Većina razloga za pogrešnost ovdje je nacionalne prirode. Nema to veze ni s decembrom ni s tim je li ona htjela ili nije i šta je sve bacila niz rijeku. Uostalom, ako želiš da živiš u slozi sa Srbima, Hrvatima, Bošnjacima, građanima i ostalim…pa idi brate onda u Njemačku pa tamo živi složno. Ovdje to nije dozvoljeno. Ovdje je to zabranjeno. Idi tamo pa se slaži!
Nacionalizam ne dopušta razmišljanje. On dozvoljava samo mitove o nepogrešivosti ‘‘naših’’ ili barem ono: ‘‘A šta su oni nama radili’’. U nacionalizmu se lako stiže na vrh. Cijena je da pametni i normalni padaju na dno. Međutim, ovce i kada dovedete do vrha brda, one i dalje samo bleje. I to je sasvim prirodno. Tragično postaje onda kada nas pokušavaju ubijediti da to blejanje nije ono uobičajeno, nego nekako veleumno.
Odmah nakon tog ubjeđivanja, čim pomisle da su glasači nasjeli ili bar da im ne mogu ništa, oni zadovoljno i nadmeno sjedaju u svoje limuzine, opušteno puste svoj omiljeni CD Bora Drljača-The Best Off, i hladno odjezde u noć.
Umjesto da smo dobili demokratiju, dobili smo samo novi sistem bez tvornica. Dobili smo kapitalizam bez kalitalističkih plata. Dobili smo rat, srušene tvornice, neupotrebljive pruge, certifikate, minimalne plate, radne i neradne nedelje, naše, vaše i njihove, devalvirano dopisno obrazovanje i privatiziranu religiju. Dobili smo povratak verbalnog delikta, nekažnjivost zločina i tajne ugovore kao nešto što se podrazumijeva. Dobili smo dilere i tajkunske sinove u Audijima, privatne akademike nedavače Bosne, vječite baraže i ‘‘Jesi li vidio šta nam uradi sudac?’’ Dobili smo američku slobodu, a izgubili našu.
BiH je omiljena igračka polovnih efendija s jedne i neostvarenih odcjepitelja s druge strane. To obično ide u paru. Ne možemo se požaliti da imamo nekvalitetne neprijatelje.
Ukrajina, koja je u ratu, bliže je prijemu u EU nego mi. Salveta sa mapom BiH opet je na stolu. Ne znamo hoće li se zvati Dayton 2, ali činjenica je da se razgovara o novom političkom angažmanu u BiH, a zasigurno to neće biti ZAVNOBIH 4. Za razliku od Daytona 1, okolne države su svoj status i odnos prema BiH, uglavnom riješile. Stoga, ovo bi za njih trebao biti samo novi komadić papira. Naravno, taj komadić papira nema namjeru imati milosti prema građanskoj viziji BiH. Ne, on će pogodovati konstitutivnosti i humanom preseljenju. Pogodovat će, davno zacrtanoj, anglosaksonskoj viziji Balkana. Ta vizija se bazira na, već više puta oprobanom, receptu nacionalnih i vjerskih sukoba.
Za dom, sprem’te se sprem’te, ekber… I fašizmu i narodu. Ostali, građani i neizjašnjeni, kao politički neupotrebljiva roba, uživaće sva prava kao i narodi, samo što su narodi na takvo uživanje već oguglali.
Prividna demokratija je opasna u krajevima gdje je pismenost samo nauka o pisanju i čitanju. Pogotovo je opasna u državama s dirigovanim izborima i površno urbaniziranim stanovništvom.
Dakle, sve su opcije otvorene… Širom otvorene… Nešto poput Munjićevog mantila na Vilsonovom.
