Dok obični građani Bosne i Hercegovine jedva preživljavaju, obračunavajući se s rastućim životnim troškovima i neizvjesnošću u zdravstvu, obrazovanju i socijalnoj zaštiti, politička elita u zemlji pokazuje nevjerovatnu razinu bezobrazluka i bahatosti. Podaci iz Informacije o raspodjeli i korištenju sredstava tekuće budžetske rezerve za 2024. godinu, koju je Ministarstvo finansija i trezora BiH dostavilo Parlamentu, otkrivaju šokantnu sliku rasipništva.
Članovi Predsjedništva BiH, predsjedavajuća Vijeća ministara i njeni zamjenici, kao i članovi Kolegija Doma naroda i Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine, u potpunosti su ignorisali realnost građana.
Samo iz budžetske rezerve u prošloj godini potrošili su više od 2,1 milion KM, na aktivnosti koje nemaju veze sa suštinskim potrebama države.
Željka Cvijanović i Željko Komšić po 360.000 KM,
Denis Bećirović 353.000 KM,
Borjana Krišto 359.000 KM,
a njeni zamjenici Zukan Helez i Staša Košarac po 180.000 KM – cifre koje bi običnim građanima trajale decenijama da ih zarade.
Novac se, umjesto na hitne infrastrukturne projekte, zdravstvo, školstvo ili socijalne programe, troši na prijeme u Parlamentu za bajram i katolički Božić (30.000 KM po događaju), na izdavanje knjiga, simpozije, kulturno-umjetnička društva, nevladine organizacije i grantove pojedincima. Sve ove aktivnosti zvuče lijepo na papiru, ali u stvarnosti predstavljaju luksuz za političku elitu dok narod preživljava u neizvjesnosti.
Odbijanjem Komisije za budžet i finansije Doma naroda da primijeni k znanju ovu Informaciju, jasno je da niko od onih koji upravljaju ovim milijunima nije spreman na kontrolu ili odgovornost. Sistem je tako organizovan da političari slobodno raspolažu ogromnim sredstvima na osnovu ličnih odluka i procjena, bez ikakvog nadzora i bez ikakve obaveze da opravdaju troškove.
Ovo nije samo rasipništvo – ovo je simbolički udar na zdrav razum građana. Dok se milioni troše na prijeme, kulturne manifestacije i lične projekte političara, obični građani bore se sa svakodnevicom. Penzioneri čekaju minimalne penzije, pacijenti čekaju termine kod ljekara, a škole i javne ustanove rade s minimalnim resursima.
Ovo je također i pitanje etike i moralne odgovornosti. Dok političari sebi dijele stotine hiljada maraka iz budžetske rezerve, država kao da prestaje postojati za one koji je zaista održavaju – građane. Svaka knjiga, simpozij ili prijem koji se finansira iz ovih sredstava postaje maska za bahatost i neodgovornost elite, dok Komisija za budžet i finansije svojim prešutnim odobravanjem šalje jasnu poruku: Kontrola i odgovornost su nepotrebni kada je riječ o političkoj eliti.
U zemlji gdje ljudi odlaze zbog nemogućnosti da prežive od svojih primanja, u kojoj je socijalni sistem na ivici kolapsa, gdje se javne službe bore s manjkom kadrova i resursa, političari troše milione iz budžeta kao da se radi o njihovom ličnom novcu. Ovo nije samo korupcija u svojoj najgore formi – ovo je javna poruka narodu da je država samo instrument lične koristi onih na vlasti.
Dok građani pokušavaju sastaviti kraj s krajem, politička elita uživa u luksuzu kojeg im država omogućava. Dokument koji je odbijen da se prizna nije samo papir – to je dokaz da u BiH sistem funkcioniše za elite, a ne za narod.
I dok se ovi milioni rasipaju, pitanje ostaje otvoreno: Hoće li iko ikada snositi odgovornost? Ili će rasipništvo postati pravilo, a bahatost norma?
