Dok premijer Republike Srpske Savo Minić otvoreno priznaje da nema pojma ko je bio u avionu Vlade RS-a i zašto je taj let uopšte realizovan, javnost se suočava s još jednim dokazom da bivši predsjednik Milorad Dodik funkcioniše iznad zakona i institucija entiteta.
Nedavno fotografisan ispred luksuznog butika „Polo Ralph Lauren“ u Rimu, sam sa kesama u rukama nakon šopinga, Dodik je još jednom pokazao da službene resurse koristi za lične potrebe, dok institucije entiteta ostaju nijeme i paralizirane.
Poslanik Srđan Vukanović u svom oštroumnom saopćenju nije štedio riječi: Dodik, tvrdi, ne samo da koristi avione i helikoptere Vlade RS-a, već i policijsku zaštitu i sve resurse Palate Republike Srpske – i to iako više nije na funkciji predsjednika. Takvo ponašanje ne može se okarakterisati drugačije nego kao flagrantna zloupotreba položaja i državnih resursa.
Ono što dodatno izaziva sumnju je nepoznanica o njegovim kontaktima u Rimu. Vukanović napominje mogućnost sastanaka s utjecajnim licima iz Vatikana i rimskog društva, uključujući kontakte preko prijatelja Dragana Čovića i crkvenih krugova u Hrvatskoj. Sve to sugerira da Dodik i dalje koristi svoj politički kapital, neformalnu moć i resurse RS-a za privatne lobističke aktivnosti i lične interese, dok građani entiteta, praktično, plaćaju njegov životni stil luksuza i privilegija.
Nejasnoće oko putovanja dodatno potcrtava neznanje premijera Minića. Ako najviši funkcioner Vlade RS-a ne zna ko koristi avionske kapacitete entiteta, postavlja se ozbiljno pitanje: da li Dodik funkcioniše iznad svih institucija, zakona i pravila Republike Srpske? Ovo nije samo pitanje zloupotrebe, već institucionalne deformacije i sustavnog urušavanja kontrole nad javnim resursima.
Avion Vlade, helikopteri, policijska pratnja – sve to stoji na raspolaganju bivšem predsjedniku, bez ikakve kontrole, dok građani plaćaju račun. Fotografije iz Rima, zajedno s potvrđenim činjenicama o korištenju resursa Palate RS-a, jasno pokazuju da Dodik transformiše javne institucije u privatni servis za lične i porodične potrebe.
Pored toga, Dodikova praksa dodatno narušava međunarodnu reputaciju Republike Srpske. Dok entitet pokušava održati formalnu ozbiljnost u vanjskim odnosima, bivši predsjednik šalje poruku da institucije RS-a mogu biti privatno prisvojene i korištene po volji moćnika. Svaka zloupotreba javnog aviona, helikoptera ili policijske pratnje – sve je to konkretan dokaz kontinuirane korupcije i nedodirljivosti bivšeg lidera.
Sve ovo ukazuje na sistemski problem: institucije RS-a nemaju mehanizme da spriječe zloupotrebu resursa, dok građani ostaju nemoćni posmatrači. Dodik koristi službene resurse za lične interese, dok zakon, etika i odgovornost ostaju mrtvo slovo na papiru. Ovo nije samo zloupotreba položaja – ovo je pretvaranje države u privatni servis za potrebe pojedinca i njegovog kruga, dok obični ljudi trpe posljedice inflacije, lošeg upravljanja i neodgovornosti vlasti.
Pitanje koje ostaje otvoreno i koje traži hitan odgovor: koliko dugo će Milorad Dodik i njegovi saveznici koristiti javne resurse kao privatnu imovinu, dok institucije formalno postoje, ali su u praksi bespomoćne? Dok građani Republike Srpske gledaju ovaj skandal, jasno je da institucije entiteta ne štite javni interes, već omogućavaju kontinuiranu privatizaciju moći i resursa od strane bivšeg predsjednika.
