Cijene stanova i kuća u Evropskoj uniji porasle su za više od 53 odsto u posljednjih 10 godina, što je mlade Evropljane dovelo u sve težu situaciju kada je u pitanju sticanje krova nad glavom u poređenju s prethodnim generacijama.
U Briselu, gdje živi veliki broj mladih profesionalaca i studenata, cijene zakupa rastu brže od plata, a ponuda pristupačnih stanova ne prati potražnju. Prosječna kirija u glavnom gradu EU prelazi 900 eura, što znači da mnogi mladi moraju izdvojiti trećinu, a najugroženiji i do 50 ili 70 odsto svojih prihoda za stanovanje, navodi Karol Dumont iz briselske Asocijacije za pravo na stanovanje.
Na listi čekanja za socijalni stan u Briselu nalazi se oko 60.000 ljudi, a vrijeme čekanja može dostići i 15 godina. Petnaest gradonačelnika velikih evropskih gradova, uključujući Rim, Barselonu i Pariz, prošlog oktobra apelovalo je na Brisel da podrži evropski pristup krizi stanovanja kroz fondove i zakonske okvire.
Evropska komisija, prvi put s komesarom zaduženim za stambenu politiku, predstavila je i prvi evropski plan za pristupačno stanovanje, koji predviđa preusmjeravanje evropskih fondova i izmjenu zakonskog okvira o državnoj pomoći. Cilj je omogućiti državama i gradovima da grade više pristupačnih stanova.
Primjeri iz Brisela pokazuju da mladi često pribjegavaju zajedničkom stanovanju kako bi podijelili troškove. Tri djevojke koje dijele stan u centru Brisela mjesečno plaćaju 1.600 eura, što im pruža fleksibilnost i mogućnost brze promjene ako se okolnosti promijene.
Cijene stanarina rastu i do 20 odsto brže od inflacije, zbog spekulativnih investicija, kratkoročnog izdavanja turistima i globalnog kapitala koji ulaže u nekretnine. Katastrofalni efekti vidljivi su u mnogim evropskim gradovima od Barselone do Amsterdama, gdje su organizovani protesti i zahtjevi za ograničavanje turističkog najma stanova.
Evropski komitet regiona ističe da je kriza stanovanja problem zajedničkog tržišta i mobilnosti građana i turista. Prema Tuto, „kapital je globalan, investicije su prekogranične, a gradovi sami nemaju alate da se nose s pritiskom. Zato je potrebna evropska akcija.“
Predsjednica Odbora za stanovanje Evropskog parlamenta Irene Tinagli dodaje da promjena procedura nije dovoljna te da su potrebna veća javna ulaganja. Fond sličan NextGenerationEU, vrijedan oko 300 milijardi eura godišnje, mogao bi mobilisati investicije u socijalno stanovanje, ali ključna debata tek predstoji, posebno u okviru pregovora o budućem višegodišnjem budžetu EU.
Evropske institucije sada pokušavaju stvoriti finansijski i regulatorni okvir kako bi mladi i porodice mogli doći do stanova koje mogu priuštiti — otvoreno ostavljajući pitanje da li će biti dovoljno novca i političke volje da se problem trajno riješi.
