Dok Bosna i Hercegovina nastavlja da se suočava s dubokom institucionalnom krizom, dio opozicije iz Republike Srpske, uz podršku nekoliko stranaka iz Federacije, potpisao je dokument koji su nazvali “Platforma za mir, stabilizaciju, evropsku budućnost i ekonomski napredak BiH”.
Iako su potpisnici puni optimizma, pitanje koje ostaje u zraku jeste – ima li ova inicijativa stvarni potencijal da pokrene političke tokove ili je riječ o još jednoj deklarativnoj epizodi bez operativne snage?
Ko stoji iza Platforme?
Inicijativu su pokrenule opozicione partije iz RS-a – Srpska demokratska stranka (SDS), Partija demokratskog progresa (PDP) i Za pravdu i red. Na njihov poziv odazvalo se nekoliko političkih aktera iz Federacije BiH: SDP, Naša stranka, Narod i pravda (NiP), NES, Naprijed, BHI-KF te nezavisni zastupnik Zlatko Miletić.
Iako broj potpisa djeluje impresivno, realna snaga ove koalicije u državnim institucijama je ograničena. U Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH imaju tek 19 ruku, a u Domu naroda samo četiri delegata – što je daleko od potrebne većine za implementaciju ijednog od ciljeva iz platforme.
Politička težina i institucionalna nemoć
Bez potrebne većine u oba doma državnog parlamenta, sporazum nema snagu da pokrene zakonske promjene, a kamoli da sruši postojeću vlast. Ipak, iz tabora potpisnika čuju se riječi nade i samouvjerenosti – nazivaju to “najozbiljnijim političkim dokumentom u posljednjoj deceniji” i “početkom kraja krize”.
No politički analitičari nisu skloni takvom entuzijazmu. Tanja Topić, analitičarka iz Banje Luke, upozorava da Platforma, iako simbolički značajna, nije garancija bilo kakve stvarne promjene.
“Neće ova platforma riješiti krizu u BiH, ali to ne znači da njeni potpisnici nemaju pravo da pokušaju promijeniti narativ. Problem je što ni sadržaj ni institucionalna moć ne prate njihove ciljeve”, kazala je Topić.
Amidžić o Platformi za mir: Opozicija želi vlast po svaku cijenu, pa i uz partnere koji osporavaju RS
Gdje su ključni igrači?
Posebna pažnja javnosti okrenuta je prema HDZ-u BiH, bez čijeg potpisa Platforma ne može postati parlamentarna većina. Međutim, Dragan Čović nije pokazao spremnost da napusti koaliciju sa Miloradom Dodikom. HDZ 1990 jeste iskazao spremnost za razgovor, ali ne i konkretno djelovanje.
SDA je, s druge strane, izrazila načelnu podršku za promjenu vlasti, ali bez namjere da ulazi u nove koalicije. Demokratska fronta (DF) je postavila uslov koji nije prihvaćen, dok je Stranka za BiH ocijenila da Platformi nedostaje institucionalna operativnost.
“Ne možemo govoriti o preokretu ako se ključne stranke ponašaju rezervisano, a struktura vlasti i dalje zavisi od volje političkih aktera koji nisu spremni na promjene”, ocjenjuje Topić.
Stari obrasci, novi jezik
Upozorenja da se sadržaj Platforme previše oslanja na opće formulacije i političke floskule, umjesto konkretnih mehanizama, sve su prisutnija. Topić podsjeća da je sličan optimizam viđen i 2022. godine kada je formirana državna vlast, ali rezultati nisu opravdali očekivanja.
“I tada i sada teške teme su izbjegnute, ostavljene za neka bolja vremena. Samo što bolja vremena u BiH gotovo nikada ne dolaze”, naglasila je Topić.
Potpisana “Platforma za mir” – zajednički put ka EU i protiv korupcije
Ustavne barijere i moguće rješenje
Jedan od rijetkih konkretnih prijedloga dolazi od ustavnog pravnika Milana Blagojevića. On smatra da je moguće djelovati kroz promjenu Zakona o Vijeću ministara i poslovnika oba doma Parlamentarne skupštine BiH, kako bi se omogućilo efikasnije odlučivanje, naročito kada je riječ o smjeni ministara.
Prema njegovom tumačenju, Ustav BiH ne zahtijeva potvrdu Doma naroda za pojedinačnu smjenu ministara – što je u suprotnosti s aktuelnim zakonima i poslovnicima, a što bi moglo biti preispitano pred Ustavnim sudom BiH.
“Ako bi se ovi propisi uskladili s Ustavom, deblokirali bi se mnogi politički procesi. Ali to traži političku volju – a ona nedostaje”, poručuje Blagojević.
Iako je Platforma rezultat pokušaja da se promijeni narativ i pokrene dijalog oko evropskog puta BiH, ostaje nejasno da li se radi o stvarnom političkom planu ili tek dobro upakovanoj deklaraciji bez šansi za realizaciju. Bez podrške ključnih političkih aktera, prije svega HDZ-a, i bez institucionalne moći, ostaje upitno koliko ova inicijativa zaista može promijeniti političku dinamiku u zemlji.
Do tada, građani BiH ostaju zatočeni između deklarativnih reformskih obećanja i političkog statusa quo koji traje već decenijama.
