Hrvatski reprezentativac Luka Modrić je u intervjuu za Corriere della Sera govorio i o djedu Luki po kojem je dobio i ime, a kojeg su ubili četnici. Istakao je kako mu je to teška tema jer je bio veoma blizak s djedom koji ga je naučio raditi mnogobrojne stvari.
"S ponosom nosim njegovo ime. Kad sam bio mali, nisam išao u vrtić, stalno sam plakao, pa su me odveli u njegovu 'gornju kuću', podno Velebita, u Dalmaciji. Bila je to cestaška kuća, djed je održavao cestu. Nalazila se pola sata hoda od 'donje kuće' u kojoj su živjeli moji roditelji. Djed me naučio kako čistiti snijeg, slagati sijeno, voditi stado na ispašu. Odrastao sam uz životinje, zabavljao sam se vukući ovce za rep, mislim da sam tu naučio igrati nogomet, među ovcama i kamenjem", rekao je Modrić i zatim odgovorio na pitanje zašto su ga ubili četnici.
"Ne volim o tome govoriti. Otvarate mi strašnu ranu. (Luka Modrić na trenutak zašuti. Zatim nastavi pričati.) Bilo je to u decembru 1991. godine, imao sam šest godina. Jedne se večeri djed nije vratio kući. Otišli su ga tražiti. Upucali su ga na livadi uz cestu. Imao je 66 godina. Nikome ništa loše nije učinio. Sjećam se sahrane. Tata me vodi pred lijes i kaže mi: 'Sine, daj djedu poljubac'. I danas se pitam, kako se može ubiti dobar čovjek, pravedan čovjek? Zašto?", dodaje Modrić i nastavlja priču o tome zašto su ga ubili.
"Zato što je bio rat. Otac je bio dragovoljac. Mi smo morali sve ostaviti. Prijatelje, osjećaje, stvari. Najprije smo pobjegli u Makarsku, u izbjeglički kamp u sklopu dječjeg doma. Onda u Zadar".
Što je bilo s gornjom kućom?
"Nakon djedova ubistva zapalili su je. Zemljište oko nje je razminirano, iako još uvijek stoje znakovi upozorenja. Danas je u vlasništvu države. Sasvim je u ruševinama, puna korova. Razmišljaju da tamo naprave muzej. Ali ne bih volio da drugi odlučuju. Volio bih je kupiti. Zbog djeda i zbog sebe. Ta ruševina je dio mog života".
Modrić je odgovorio i kako sa Zlatanom Ibrahimovićem, koji ima ulogu savjetnika u Milanu, razgovara na našem jeziku te da ih niko ne razumije.
"Dobar je odnos s njim. Kad se vidimo, razgovaramo na našem jeziku i niko nas ne razumije", završio je hrvatski veznjak.
