Ruski utjecaj u Centralnoj Aziji oslabljen ratom u Ukrajini, ali i dalje ključan: Regija balansira između Moskve, Zapada i Pekinga
Rat u Ukrajini promijenio je raspored snaga u Centralnoj Aziji, regiji u kojoj je Rusija decenijama bila dominantna sila. Iako je Moskva preokupirana ratom i izložena širokim zapadnim sankcijama, njen tradicionalni utjecaj u pet centralnoazijskih republika – Kazahstanu, Uzbekistanu, Kirgistanu, Tadžikistanu i Turkmenistanu – i dalje je prisutan. Ove države nastavljaju voditi višesmjernu vanjsku politiku koja im omogućava manevriranje između globalnih sila.
Moskva ostaje duboko ukorijenjena u regiji
Rusija zadržava snažne historijske, kulturne, jezičke i ekonomske veze s regijom i ostaje glavni sigurnosni garant preko svojih vojnih baza u Kazahstanu, Kirgistanu i Tadžikistanu. Osim toga, ima vodeću ulogu u Organizaciji Ugovora o kolektivnoj sigurnosti i Evroazijskoj ekonomskoj uniji, u kojoj učestvuju Kazahstan i Kirgistan, dok je Uzbekistan posmatrač. Zajednica nezavisnih država ostaje dodatni okvir saradnje u ekonomskim i humanitarnim projektima.
Ipak, rat u Ukrajini narušio je međunarodni imidž Rusije i smanjio njenu sposobnost da pruža ekonomsku podršku partnerima. Istovremeno, Moskva je postala još zavisnija od Centralne Azije, koja joj sada služi kao ključan prolaz za preusmjeravanje trgovine i zaobilaženje sankcija.
Regija odbacuje rat, ali ne i Rusiju
Nijedna centralnoazijska država nije podržala rusku invaziju niti je priznala separatističke entitete u Donjecku i Lugansku. U Kazahstanu su ankete pokazale široko javno odbacivanje rata. Ipak, vlade regije uspješno održavaju politiku „balansa moći“ – ne okreću se protiv Rusije, ali joj se ni otvoreno ne priklanjaju.
Ekonomski, Centralna Azija profitira od ruske potrebe za novim trgovinskim partnerima. Moskva se oslanja na rute kroz regiju kako bi dosegla tržišta Azije i Bliskog istoka, čime je povećan strateški značaj ovih država.
Zapad povećava prisustvo, ali s ograničenjima
Od 2023. godine, Evropska unija značajno je ojačala svoje prisustvo i postala najveći investitor u Centralnoj Aziji. EU je sada glavni trgovinski partner Kazahstana i intenzivno razvija Kaspijski koridor kako bi smanjila zavisnost od ruskih i pomorskih ruta.
Prekretnicu je označio samit „Samarkand 2025“, na kojem je najavljen investicioni paket vrijedan 12 milijardi eura za obnovljive izvore energije, logistiku i vitalne minerale.
Sjedinjene Američke Države također su pojačale angažman. U novembru 2025. u Bijeloj kući je održan prvi (5+1) samit sa liderima Centralne Azije, fokusiran na trgovinu, tehnologiju, transport i strateške minerale. Washington je potpisao više velikih ugovora, uključujući:
8 milijardi dolara između Boeinga i Uzbekistana
4,2 milijarde dolara između WebTeka i Kazahstana
Donald Trump je objavio i simboličnu odluku da se Kazahstan pridružio Abrahamovom sporazumu, što se tumači kao pokušaj širenja američkog političkog utjecaja. No, Washington vodi izrazito pragmatičnu politiku – fokus je na ekonomiji, bez inzistiranja na demokratiji i ljudskim pravima.
Moskva uzvraća vlastitim inicijativama
U oktobru 2025. Rusija je u Dušanbeu održala „Drugi samit Rusija–Centralna Azija“. Putin je najavio da trgovina s regijom treba dostići 45 milijardi dolara u 2024. godini, ali i poručio da želi daleko više. On je predstavio ideološki okvir zasnovan na „multipolarnosti“ i „civilizacijskom suverenitetu“, naglašavajući ambiciju da Evroazija postane središte novog svjetskog poretka.
Ipak, ovaj narativ ima ograničenja – centralnoazijske države postale su politički samostalnije i manje spremne da automatski slijede Moskvu.
Zašto Zapad ipak ima ograničen domet
Iako jača svoj utjecaj, Zapad ima ključni geografski nedostatak: Centralna Azija je okružena Rusijom i Kinom, dok su EU i SAD daleko. Osim toga, sigurnosni aspekti i dalje vežu regiju za Moskvu – posebno borba protiv prijetnji koje dolaze iz Afganistana, uključujući ISIS-Horasan, gdje je Rusija glavni partner.
