Dok se u regionu i dalje lome političke koplja oko priznanja genocida u Srebrenici, jedan glas, iako više nije među živima, odzvanja jasnije nego mnogi današnji – glas rahmetli muftije Muamera Zukorlića.
Njegov odnos prema Srebrenici bio je više od puke političke korektnosti – bio je duboko ličan, etički utemeljen i beskompromisan.
U danima kada se od aktuelnih političkih lidera traže odgovori, ministar odbrane BiH Zukan Helez prozvao je srbijanskog ministra Usamu Zukorlića zbog šutnje na ključna pitanja – priznanje genocida u Srebrenici, izručenje ratnih zločinaca i incident tokom intoniranja himne BiH. Helez je jasno ukazao na zabrinjavajuće ćutanje koje postaje obrazac srpske politike kada su u pitanju ratni zločini i genocid.
Nasuprot tome, njegov rahmetli otac, Muamer Zukorlić, nikada nije izbjegavao istinu. Naprotiv – Srebrenica je za njega bila moralna vertikala, prostor istine i iskupljenja. Bio je redovan gost dženaza u Potočarima, govorio otvoreno, bez kalkulacija i sa dubokom ličnom posvećenošću.
„Ne dolazim ovdje ni zbog koga drugog, dolazim zbog sebe“, kazao je 11. jula 2021. na komemoraciji u Potočarima. „Obnavljam bistrinu sopstvene etike i karaktera. Zločin ove veličine ne smije biti zaboravljen. To je moralna, porodična i društvena odgovornost.“
U tim riječima sadržana je suština onoga što danas nedostaje većini političkih lidera – iskrenost i dosljednost. Muamer Zukorlić nije skrivao da dolazak u Srebrenicu doživljava kao čin unutrašnjeg očišćenja i ljudske obaveze. Nije to bio samo verski gest, već politički i moralni stav.
On je tada upozorio i na opasne trendove u srbijanskoj politici – jačanje nacionalizma, relativizaciju genocida i glorifikaciju ratnih zločinaca. „To nije loše samo za druge. To je loše, prije svega, za srpski narod“, poručio je.
U tom svjetlu, šutnja njegovog sina Usame Zukorlića i političko balansiranje u susretu sa zvaničnicima iz BiH djeluju ne samo nejasno, već i ponižavajuće. Posebno kad znamo kakvo naslijeđe istine i časti mu je ostavio otac.
U vremenu kada Srbija sve otvorenije negira genocid, a međunarodna zajednica uglavnom nijemo posmatra, Muamer Zukorlić ostaje jedan od rijetkih srpskih vjerskih i političkih lidera koji su se usudili da stanu na stranu žrtava – bez "ali", bez relativizacije, bez lažnih izgovora.
Nasuprot njemu, aktuelni politički predstavnici, uključujući njegovog sina, biraju put tišine i kalkulacije.
I zato ostaje pitanje koje lebdi u zraku: ako sin ne može da ponovi očevu hrabrost – da li je uopće dostojan njegovog imena?
