Na današnji dan, 19. jula 1996. godine, Bosna i Hercegovina ispisala je jedno od najemotivnijih poglavlja svoje sportske historije. Na ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara u Atlanti bosanskohercegovački sportisti prvi put su nakon završetka agresije prodefilovali stadionom kao predstavnici nezavisne države u mirnodopskim uslovima.
Iako se reprezentacija nije vratila s olimpijskim odličjima, izlazak bh. delegacije pod zastavom s ljiljanima bio je trenutak koji je izazvao snažne emocije i dugotrajan aplauz desetina hiljada gledalaca na stadionu.
Bosnu i Hercegovinu predstavljalo je devet sportista u atletici, džudu, hrvanju, kajaku i kanuu, plivanju, stonom tenisu i streljaštvu. Za mnoge od njih sam odlazak na Olimpijske igre bio je veliki uspjeh nakon godina rata i izuzetno teških uslova za trening.
Najzapaženiji rezultat ostvario je streljač Nedžad Fazlija, koji je u disciplini puška trostav na 50 metara zauzeo 18. mjesto u kvalifikacijama. Hrvač Fahrudin Hodžić završio je takmičenje na 17. poziciji, dok ostali bh. predstavnici nisu uspjeli izboriti plasman u završnice svojih disciplina.
Iako sportski rezultati nisu bili u prvom planu, nastup u Atlanti imao je daleko veći značaj. Bosna i Hercegovina je svijetu pokazala da se, nakon ratnih razaranja, vraća na međunarodnu sportsku scenu i da pod svojom zastavom može ravnopravno učestvovati na najvećoj svjetskoj sportskoj smotri.
Tri decenije kasnije, trenutak kada su bh. sportisti zakoračili na olimpijski stadion u Atlanti ostaje jedan od najsnažnijih simbola povratka države u međunarodnu zajednicu. Iako Bosna i Hercegovina još uvijek čeka svoju prvu olimpijsku medalju na ljetnim ili zimskim igrama, taj nastup ostao je upamćen kao pobjeda dostojanstva, nade i novog početka.
