Siniša Petrić zvani Zenica, kriminalac čije ime odzvanja poput tamnog eha najkrvavijih stranica balkanskog podzemlja, izašao je iz Kazneno-popravnog zavoda Foča prije isteka kazne. Čovjek povezan sa Zemunskim klanom, Lukom Bojovićem i zloglasnom grupom Marinka Magde, koja je hladnokrvno ubila 14 ljudi u Vojvodini i Mađarskoj, danas je slobodan čovjek.
Ministar pravde u neustavnoj Vladi RS, Goran Selak, u svojim medijskim istupima pokušava oprati ruke od odgovornosti, prebacujući krivicu na svog SNSD-ovog prethodnika Miloša Bukejlovića i Komisiju za uslovni otpust. No, istina je jednostavna: Petrić ne bi napustio zatvor bez aminovanja Selaka i Milorada Dodika. Njegovo pravdanje da „nije on donio odluku“ zvuči kao slabašna isprika kada se zna da na slobodu izlazi čovjek čija biografija miriše na barut, krv i kriminalne obračune.
Atmosfera straha i nesigurnosti
U trenutku kada Dodik od svojih ministara traži da grade novi poredak zasnovan na špijuniranju, propagandi i obračunu sa neistomišljenicima, puštanje na slobodu jednog od najopasnijih kriminalaca regiona šalje poruku da režim ne samo da ne planira da se obračuna sa kriminalnim strukturama, nego da im otvara vrata i daje prostor za djelovanje.
U entitetu RS već mjesecima vlada atmosfera nesigurnosti – napadi na opoziciju, prijetnje novinarima i osjećaj straha među građanima postali su svakodnevica. U takvom ambijentu, oslobađanje čovjeka poput Petrića dodatno urušava povjerenje u institucije koje bi trebale štititi sigurnost društva.
Zašto Dodik šuti?
Ono što dodatno uznemirava jeste šutnja Milorada Dodika. Čovjek koji je godinama zastrašivao građane pričama o „opasnim migrantima“ nije smatrao potrebnim da javnost obavijesti da se na slobodi nalazi neko ko je u evropskim sudskim dosijeima upisan kao saradnik Zemunskog klana i osuđenik za najteže oblike kriminala.
Ovakva tišina nije slučajna. Ona otvara pitanje – kome je u interesu da Petrić bude na slobodi? Da li je njegov prijevremeni otpust samo pravni formalizam ili se radi o svjesnom potezu režima koji kriminalne strukture vidi kao saveznike, a ne kao prijetnju?
Plaćeništvo i dugovi
Petrićev dosadašnji kriminalni put jasno pokazuje da nije običan prestupnik, već čovjek koji je djelovao kao plaćenik najopasnijih klanova Balkana. Njegove presude u Srbiji i Španiji, zbog posjedovanja ratnog arsenala, organizovanog kriminala i razbojništava, svrstavaju ga među najopasnije ljude regije.
Postavlja se pitanje – hoće li i kome morati vraćati dug za prijevremenu slobodu? Da li će njegovo iskustvo i veze sa zloglasnim strukturama sada postati resurs u političko-kriminalnom poretku koji Dodikov režim gradi u RS?
Jedno je jasno: dok vlast građane drži u strahu od izmišljenih prijetnji, stvarni kriminalci izlaze na slobodu uz prešutni blagoslov onih koji se zaklinju da „brane narod“. Upravo zato, Petrićev povratak na ulice nije samo problem sigurnosti – to je simbol sveopšteg raspada pravne države u režimu koji kriminal ne vidi kao neprijatelja, već kao partnera. zvani Zenica, kriminalac čije ime odzvanja poput tamnog eha najkrvavijih stranica balkanskog podzemlja, izašao je iz Kazneno-popravnog zavoda Foča prije isteka kazne. Čovjek povezan sa Zemunskim klanom, Lukom Bojovićem i zloglasnom grupom Marinka Magde, koja je hladnokrvno ubila 14 ljudi u Vojvodini i Mađarskoj, danas je slobodan čovjek.
Ministar pravde u neustavnoj Vladi RS, Goran Selak, u svojim medijskim istupima pokušava oprati ruke od odgovornosti, prebacujući krivicu na svog SNSD-ovog prethodnika Miloša Bukejlovića i Komisiju za uslovni otpust. No, istina je jednostavna: Petrić ne bi napustio zatvor bez aminovanja Selaka i Milorada Dodika. Njegovo pravdanje da „nije on donio odluku“ zvuči kao slabašna isprika kada se zna da na slobodu izlazi čovjek čija biografija miriše na barut, krv i kriminalne obračune.
Atmosfera straha i nesigurnosti
U trenutku kada Dodik od svojih ministara traži da grade novi poredak zasnovan na špijuniranju, propagandi i obračunu sa neistomišljenicima, puštanje na slobodu jednog od najopasnijih kriminalaca regiona šalje poruku da režim ne samo da ne planira da se obračuna sa kriminalnim strukturama, nego da im otvara vrata i daje prostor za djelovanje.
U entitetu RS već mjesecima vlada atmosfera nesigurnosti – napadi na opoziciju, prijetnje novinarima i osjećaj straha među građanima postali su svakodnevica. U takvom ambijentu, oslobađanje čovjeka poput Petrića dodatno urušava povjerenje u institucije koje bi trebale štititi sigurnost društva.
Zašto Dodik šuti?
Ono što dodatno uznemirava jeste šutnja Milorada Dodika. Čovjek koji je godinama zastrašivao građane pričama o „opasnim migrantima“ nije smatrao potrebnim da javnost obavijesti da se na slobodi nalazi neko ko je u evropskim sudskim dosijeima upisan kao saradnik Zemunskog klana i osuđenik za najteže oblike kriminala.
Ovakva tišina nije slučajna. Ona otvara pitanje – kome je u interesu da Petrić bude na slobodi? Da li je njegov prijevremeni otpust samo pravni formalizam ili se radi o svjesnom potezu režima koji kriminalne strukture vidi kao saveznike, a ne kao prijetnju?
Plaćeništvo i dugovi
Petrićev dosadašnji kriminalni put jasno pokazuje da nije običan prestupnik, već čovjek koji je djelovao kao plaćenik najopasnijih klanova Balkana. Njegove presude u Srbiji i Španiji, zbog posjedovanja ratnog arsenala, organizovanog kriminala i razbojništava, svrstavaju ga među najopasnije ljude regije.
Postavlja se pitanje – hoće li i kome morati vraćati dug za prijevremenu slobodu? Da li će njegovo iskustvo i veze sa zloglasnim strukturama sada postati resurs u političko-kriminalnom poretku koji Dodikov režim gradi u RS?
Jedno je jasno: dok vlast građane drži u strahu od izmišljenih prijetnji, stvarni kriminalci izlaze na slobodu uz prešutni blagoslov onih koji se zaklinju da „brane narod“. Upravo zato, Petrićev povratak na ulice nije samo problem sigurnosti – to je simbol sveopšteg raspada pravne države u režimu koji kriminal ne vidi kao neprijatelja, već kao partnera.
