Kako sukob u Perzijskom zaljevu diktira eksponencijalni porast cijena nafte i zašto stručnjaci predviđaju scenario trocifrenih cijena koji bi mogao dovesti globalnu ekonomiju na koljena...
Reći da je ovo pitanje od milion dolara je veliko podcjenjivanje; njegova stvarna vrijednost se procjenjuje na hiljade triliona dolara. Pitanje s kojim se centralne banke, vlade, državni fondovi i investitori bore od početka tenzija s Iranom ostaje bez odgovora: koliko će ozbiljna i koliko će dugo trajati blokada Hormuškog moreuza?
Po prvi put u historiji, pomorski saobraćaj se zaustavlja na najstrateškijoj tački na svijetu za kretanje nafte, tečnog prirodnog gasa (LNG) i goriva. Takva blokada se nikada nije dogodila, čak ni tokom poznatih kriza 1970-ih.
Danas se nalazimo na nepoznatom teritoriju, gdje bi potencijalni utjecaj mogao biti tri puta veći od arapskog embarga iz 1973. ili problema sa snabdijevanjem 1979. nakon Iranske revolucije.
Trenutno je Iranski revolucionarni gardijski korpus (IRGC) blokirao prolaz komercijalnih brodova kroz Hormuški moreuz. Pet tankera s naftom već je meta Teheranovih dronova, dok su napadnute fabrike i rafinerije u Saudijskoj Arabiji i Kataru.
Rijad je zatvorio rafineriju Ras Tanura, koja prerađuje 500.000 barela dnevno, dok je Doha obustavila proizvodnju tečnog prirodnog plina (LNG) i njegovih derivata poput uree i polimera. Irak je smanjio proizvodnju sirove nafte na polju Rumaila za 700.000 barela dnevno i najavio da će pad dnevne proizvodnje biti dodatno pojačan ako se tankeri ne budu mogli slobodno kretati.
Brodski giganti MSC, Maersk, CMA CGM, Hapag-Lloyd i Cosco obustavili su tranzit kroz Perzijski zaljev dok se tenzije ne smire. Glavna briga nisu rakete, već iranski dronovi, koje je teže otkriti i uništiti protivavionskim oružjem.
Težina ove geopolitičke tačke je zapanjujuća: 20 posto globalne trgovine sirovom naftom prolazi kroz Hormuz, zajedno sa sličnom količinom tečnog prirodnog gasa. Glavni kupci su azijska tržišta, predvođena Kinom.
Za Evropu, iako samo 9 posto zaliha sirove nafte prolazi kroz ovo usko grlo, situacija postaje kritična za rafinirane proizvode, s obzirom na to da 40 posto uvoza nafte i mlaznog goriva u EU direktno zavisi od ovog prolaza.
Rejting agencije poput S&P i Moody's ističu da bi produženi prekid u snabdijevanju ne samo stabilizirao cijenu iznad 100 dolara po barelu, već bi stvorio ogroman pritisak na kreditne kanale, podstičući rizik od globalnog finansijskog šoka.
Historija nas podsjeća da su 1973. godine arapske države OPEC-a smanjile proizvodnju kao odmazdu za američku podršku Izraelu, prisiljavajući američkog predsjednika Richarda Nixona da uvede programe racioniranja.
Nešto slično se dogodilo 1979. godine tokom Homeinijeve revolucije. Međutim, nikada prije trgovina nije bila potpuno blokirana kao što se to događa danas. Iako je Donald Trump izjavio da bi američka mornarica mogla pratiti tankere, stručnjaci Wall Street Journala ostaju skeptični.
Kapacitet mornarice je ograničen zbog ogromnog broja brodova, dok federalne garancije osiguranja ne pokrivaju punu vrijednost tereta, štetu od kašnjenja ili troškove preusmjeravanja.
Bez zaustavljanja Teheranovih napada na infrastrukturu, malo je vjerovatno da će se rafiniranje i utovar nafte nastaviti punim kapacitetom. Kao alternativnu rutu, Rijad pokušava koristiti naftovod Istok-Zapad koji završava u Crvenom moru, ali neuspjeli napadi na rafineriju Ras Tanura pokazuju da je srce saudijskog energetskog sistema i dalje u opasnosti.
Analitičari Goldman Sachsa predviđaju da će, ako količine ostanu nepromijenjene još pet sedmica, cijena nafte Brent odmah dostići 100 dolara. Stratezi JPMorgana dodaju da će, ako sukob traje duže od tri sedmice, proizvođači popuniti skladišne kapacitete i biti prisiljeni zaustaviti proizvodnju, što će cijenu podići na 100-120 dolara.
Saul Kavonic, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za energetiku, smatra da bi potpuno zatvaranje u trajanju od nekoliko sedmica moglo imati tri puta veći utjecaj od teških kriza iz 1970-ih. Upozorava da bi preko 100 miliona barela moglo biti odsječeno od tržišta, što bi cijene podiglo na trocifrene brojke.
Danas je tržište nafte globalno i visoko finansirano. Volatilnost se širi trenutnom brzinom u svakom trenutku, tako da čak i mali šokovi ponude uzrokuju eksponencijalni rast cijena na benzinskim pumpama.
S obzirom na to da se američka ekonomija suočava sa sporim rastom i visokom inflacijom, potpuno zatvaranje značilo bi gubitak od 20 miliona barela nafte dnevno, što bi svijet dovelo do nove ere stagflacije.
U konačnici, sve ovisi o razvoju sukoba. U međuvremenu, tonovi iz Teherana ostaju prkosni. Revolucionarna garda proglasila je punu kontrolu nad Hormuškim moreuzom i predviđa da će cijena nafte uskoro dostići 200 dolara.
Upozoravaju da će svaki potez SAD-a u regiji dovesti do potpunog uništenja vojne i ekonomske infrastrukture. Svijet ostaje u neizvjesnosti, u stanju neizvjesnosti između krize kojom se može upravljati i energetske katastrofe koja bi mogla preoblikovati strukturu globalne ekonomije u roku od nekoliko sedmica.
