Kompanije namjenske industrije Bosne i Hercegovine (BiH) zabilježile su tokom 2025. godine rezultate koji se mogu okarakterisati kao historijski, uprkos složenim domaćim, regionalnim i globalnim izazovima. Preliminarne procjene govore da je izvoz bh. namjenske industrije dosegao približno 500 miliona KM, što predstavlja značajan potencijal, ali istovremeno upozorava na niz problema koji mogu usporiti daljnji razvoj sektora.
Izvoz i prepreke
Iako su ukupni podaci još uvijek nepotpuni, evidentno je da izvoz bilježi blagi pad. Razlozi su višestruki i međusobno povezani: uvođenje američkih carinskih tarifa od 30 posto za robu iz BiH, problemi s likvidnošću u kompaniji "Pretis d.d", te prekid snabdijevanja barutom u "Igman d.d" samo su dio faktora koji otežavaju konkurentnost bh. izvoznika.
Globalni kontekst dodatno oblikuje poslovanje. Trajanje ukrajinsko-ruskog rata, najvećeg konvencionalnog sukoba u Evropi u 21. stoljeću, otvorilo je tržište za proizvode iz bivše Jugoslavije, ali i za NATO proizvodne linije, što je bh. kompanijama pružilo kratkoročne prilike, ali i dugoročne izazove zbog eventualnog zasićenja tržišta.
Konsolidacija i poslovni rezultati
Većina bh. kompanija tokom 2025. godine provela je djelimičnu ili potpunu konsolidaciju poslovanja, fokusirajući se na likvidnost i stabilizaciju operacija. Prava slika učinka sektora očekuje se nakon najavljene revizije poslovanja, koju je najavio ministar industrije, rudarstva i energetike Vedran Lakić.
Izvoz ostaje izazov: od top deset bh. izvoznika, samo je konjički "Igman d.d" uvršten na desetom mjestu. Pozitivan primjer predstavlja novotravnička kompanija "BNT Novi Travnik", koja je ostvarila prihod od 41 milion KM i zadržala profit od 4 miliona KM, što ilustrira izazov niskog profita uprkos snažnom izvoznom potencijalu.
Dvije trećine sirovina i polufabrikata bh. kompanije nabavljaju iz uvoza, dok povećanje broja zaposlenih direktno smanjuje profit koji bi trebao biti reinvestiran u razvoj. Pojava stranog investitora u kompaniji Regulus dodatno komplikuje stanje, posebno zbog problema u poslovanju s Ukrajinom i neusklađenih odnosa s Vladom Federacije BiH.
Izazovi za 2026.
Ulazak u 2026. godinu donosi niz globalnih, regionalnih i unutrašnjih izazova. Američke carinske tarife primoravaju bh. kompanije da aktivnije traže nova tržišta u Aziji i Africi, gdje konkurencija tradicionalnih megakorporacija značajno otežava pozicioniranje bh. proizvoda.
Pitanje nabavke sirovina iz uvoza postaje sve veći politički i finansijski problem. Globalna tendencija vojne industrije ka autonomiji i samodostatnosti podstiče države da razvijaju domaće barutane, čeličane, azotare i druge proizvodne kapacitete, a BiH se mora prilagoditi ovom trendu ukoliko želi zadržati konkurentnost.
Strateški sporazumi i dugoročne tehnološke saradnje sa međunarodnim partnerima mogu osigurati bolju logističku i tržišnu pozicioniranost bh. sektora. Najave o transformaciji BiH u značajnog proizvođača municije za NATO sugerišu buduću priliku, ali i rizik od zasićenja tržišta nakon završetka ratnih potreba u Ukrajini.
Regionalno, bh. kompanije trenutno snabdijevaju nekoliko armija u okruženju, ali rast proizvodnje u susjednim zemljama može smanjiti njihovu ulogu kao kooperanta. Primjer je Srbija, koja i dalje predstavlja ključnog dobavljača baruta za proizvodnju pješadijske municije u Federaciji BiH.
Na domaćem planu, najave novih pogona i proširenja proizvodnje u kompanijama "BNT Novi Travnik", "Pretis d.d", "UNIS Ginex d.d" i "Binas d.d" predstavljaju potencijalni razvojni pravac. Međutim, bitno je da budu u skladu sa Strategijom razvoja namjenske industrije 2024-2035, čije se usvajanje očekuje u ovoj godini.
Perspektive i strategija
U kontekstu proizvodnje dronova i novih vojnih tehnologija, bh. industrija se još uvijek oslanja na uvoz ključnih komponenti, što usporava razvoj serijske proizvodnje. Najveći izazov ostaje kombinacija niske profitabilnosti, zavisnosti od uvoza i nedostatka strateških investicija.
Kako bi se osigurala stabilnost i rast, država mora preuzeti aktivniju ulogu kroz podršku strateškim investicijama, osiguranje stabilnog snabdijevanja sirovinama, te usmjeravanje projekata ka povećanju autonomije i tehnološke samodostatnosti. Bez ovih mjera, bh. namjenska industrija riskira stagnaciju uprkos impresivnom izvoznom potencijalu.
Namjenska industrija BiH u 2025. ostvarila je značajne rezultate, ali pred 2026. stoje izazovi koji zahtijevaju strateški pristup i dugoročne investicije. Samo kroz kombinaciju inovacija, diversifikacije tržišta i državne podrške moguće je da sektor ne samo održi postojeći nivo, već i postane konkurentan igrač u regionalnom i globalnom okruženju.
