Objavljeni e-mailovi pokazuju kako su moćne ličnosti preusmjerile pažnju sa kriminala na 'crnu štampu', normalizujući zlostavljanje i štiteći reputaciju Jeffreyja Epsteina...
Novi dokumenti koji su se pojavili iz američkih sudskih arhiva nisu samo još jedna epizoda u mračnoj sagi o Jeffreyju Epsteinu.
Oni su brutalan odraz načina na koji su intelektualne i finansijske elite tretirale kriminal kao problem komunikacije, a ne kao problem pravde. A ime Noama Chomskyja pojavljuje se upravo na ovom osjetljivom mjestu.
U februaru 2019. godine, nekoliko mjeseci prije posljednjeg hapšenja, Epstein nije tražio savjet od psihologa ili advokata za krivično pravo o pravnim posljedicama. Pisao je Chomskyju o nečem drugom: kako se nositi s „crnom štampom“.
Pitanje nije šta sam uradio, već kako to što sam uradio izgleda? To je suština problema.
Chomskyjev navodni odgovor, fokusiran na brutalnost medija i opasnost od "mafije", promašuje poentu: seksualnu trgovinu maloljetnicima, sistematsko iskorištavanje i godine zlostavljanja. Ovo nije privatni lapsus niti nevin akademski razgovor. Ovo je moralni izbor: govoriti o medijima dok zločin ostaje u pozadini.
Niko ozbiljno ne tvrdi da je Chomsky saučesnik u Epsteinovim zločinima.
Ali pitanje koje se nameće iz dokumenata je neugodnije i političkije: da li je kritika medija postala udoban alibi za izbjegavanje moralne osude monstruoznog zločina?
Kada intelektualac koji je izgradio globalni autoritet na kritici moći i propagande odluči analizirati narativ, a ne žrtvu, problem nije pravni; on je etički.
Slučaj Epstein otkrio je kako ekosistem elita zaista funkcioniše: milijarderi, akademici, političari i javne ličnosti koji međusobno komuniciraju zajedničkim jezikom, gdje se skandal tretira kao kriza reputacije, a ne kao moralni neuspjeh.
Činjenica da se Epstein osjećao dovoljno samouvjereno da zatraži Chomskyjev savjet ukazuje na to da je sebe i dalje doživljavao kao dio kruga "uglednih".
Ovo je tačka u kojoj dosije prestaje biti puka kriminalna historija i postaje politička optužnica zapadnog establišmenta.
Jer Epsteinovi zločini nisu prikriveni samo novcem, već i sofisticiranom šutnjom, intelektualnim relativizmom i kulturom koja medije vidi kao većeg neprijatelja od zlostavljanja.
Na kraju, Chomsky se može pravno braniti. Ali crna mrlja ostaje u javnom sudu: kada se zločin krije iza analize diskursa, intelektualac prestaje biti kritičar moći i postaje, nenamjerno ili ne, njen dio.
