U Zagrebu, gdje je zakon očito samo preporuka, jedna Vukovarka platila je nevjerovatnih 110 eura za taksi vožnju dugu sedam kilometara – i to s osmijehom taksiste koji tvrdi da je to “najpovoljnija” cijena koju je mogao dati.
Kada je žena iz Vukovara ušla u prvi slobodni taksi kod Glavnog kolodvora, nije ni slutila da će joj dvadesetak minuta vožnje do naselja Prečko isprazniti novčanik više nego cijela povratna karta od Vinkovaca do Zagreba. Račun koji je dobila glasio je na 110 eura – od čega 10 eura za prtljagu – a taksist je pritom ponosno istaknuo da joj je “izašao u susret”.
Cjenik koji joj je pokazao – plastificirani komad papira koji više podsjeća na improvizirani ugostiteljski meni nego službeni dokument – otkriva tarifni pakao: start 10 eura, svaki kilometar 20 eura, a sitnim slovima dolje: “Postoji mogućnost nagodbe cijene!”. Drugim riječima: koliko uzmem – toliko vrijedi.
Vožnja vrijedna zlata
Taksist Ivan Madžar, koji je sam kontaktiran nakon što je gospođi ostavio broj mobitela i potpisani račun, tvrdi da je sve po zakonu.
– “Gospođa je dobila račun, cjenik je bio vidljiv, dao sam joj da slika. Da sam vozio po punoj cijeni iz cjenika, platio bi me 250-300 eura. Ja sam zapravo human čovjek, naplatio sam samo 110”, rekao je Madžar bez trunke ironije.
Za njega su niske cijene koje nude popularne aplikacije poput Ubera ili Bolta – “besmislene i ispod svakog ljudskog dostojanstva”. Istovremeno, pravda svoje cijene životnom situacijom: ima dvoje djece na fakultetu i 70 godina.
– “Ja ne mogu voziti za pet eura. Da su cijene zakonski regulisane, naplatio bih po pravilima. Ovako, nitko mi ništa ne može”, kaže i priznaje da su cijene napisane i na šoferšajbi, i na vratima auta – sve je “transparentno”.
Greška u navigaciji ili svjesna obmana?
Na računu je, međutim, navedeno da su i polazna i završna točka iste – ulica u Prečkom. Madžar kaže da je to “greška u navigaciji”, iako se postavlja pitanje kako vožnja od sedam kilometara završava na adresi s koje je, po računu, i krenula.
Ministarstvo: Privatnici mogu naplatiti koliko žele
Net.hr je zatražio mišljenje Državnog inspektorata koji je potvrdio da taksisti u Hrvatskoj zaista mogu samostalno određivati cijene, dok god su one jasno istaknute u vozilu ili elektroničkoj aplikaciji.
To znači da ni Državni inspektorat, ni bilo koji drugi nadzorni organ, ne može osporiti legalnost ove "vožnje sa zlatnim retrovizorima", jer – sve je po pravilima.
Haos na hrvatskim cestama: Od domaćica do osuđivanih lica za volanom
Madžar priznaje da radi u sistemu koji je u potpunom rasulu: taksi dozvole dijele se šakom i kapom, voze i ljudi bez ikakvih kvalifikacija – “Nepalci, Filipinci, domaćice, čak i oni s pravomoćnim presudama i dijagnozama”. U tom džungli, kaže, on je školovan i ispravan, ali “neće biti budala da vozi za sitniš”.
Zaključak: Tko može, neka plati – ostali, pješke
I dok građani traže najpovoljniju opciju putovanja i strepe od svake nove vožnje taksijem, taksisti poput Ivana Madžara rade po vlastitim pravilima, a zakoni ih – čini se – samo podupiru.
U zemlji gdje je sve moguće, pa i naplatiti 110 eura za 6-7 kilometara, možda je i jedino sigurno rješenje – vlastiti automobil. Ili dobra stara šetnja.
