Pred Sudom Bosne i Hercegovine nastavljen je glavni pretres u predmetu koji se vodi protiv Ejupa Ganića i više bivših visokih političkih, vojnih i policijskih zvaničnika BiH, a koji su optuženi za događaje u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. godine.
Na ročištu je svjedočio Đurađ Majkić, nekadašnji pripadnik Jugoslovenske narodne armije (JNA), koji je detaljno opisao okolnosti i dešavanja tokom napada na vojnu kolonu, tvrdeći da vojnici u trenutku incidenta nisu uzvraćali vatru.
Majkić je pred sudom ispričao da je u Sarajevo došao početkom 1992. godine, te da je kao vezista bio smješten u kasarni u Lukavici. Kako je naveo, krajem aprila te godine zajedno sa još petnaestak mladih vojnika upućen je u komandu Druge vojne oblasti u Sarajevu s ciljem pomoći u aktivnostima iseljavanja i logističke podrške.
Prema njegovom iskazu, situacija u gradu je u to vrijeme već bila napeta, a 2. maja 1992. godine došlo je do pucnjave na vozilo JNA koje je dopremalo hranu, nakon čega je nastao ozbiljan sigurnosni incident koji je trajao i narednog dana.
Majkić je kazao da su 3. maja vojnici dobili informacije da su obavljeni pregovori i da će napustiti Sarajevo bezbjedno, što je, kako je rekao, kod njih izazvalo određeni osjećaj olakšanja, iako su i dalje bili u strahu.
“Bili smo mladi i uplašeni. Rečeno nam je da je dogovor postignut i da će prolazak biti siguran”, naveo je svjedok.
On je ispričao da je kolona formirana i da su vojnici ukrcani u kamione, nakon čega su krenuli kretanjem kroz grad. Prema njegovim riječima, nalazio se u kamionu na začelju kolone zajedno s još oko petnaest vojnika.
Majkić je dalje naveo da kolona nije daleko odmakla kada je počela intenzivna pucnjava iz više pravaca. Tvrdi da su im nadređeni ranije prenijeli da niko ne smije otvarati vatru, što je, prema njegovim riječima, dodatno doprinijelo konfuziji i strahu među vojnicima.
“Niko nije uzvraćao vatru. Bili smo potpuno preplašeni i zatečeni situacijom”, rekao je Majkić.
Svjedok je opisao da je u tom trenutku vidio različito uniformisana lica, uključujući vojnike i civile, te osobe u policijskim uniformama i beretkama sa ljiljanima. Dodao je da je nakon početka pucnjave primijetio kako je u jednom od vozila osoba bila nepomična.
Prema njegovom svjedočenju, vojnici su potom istovarivani iz vozila, primorani da predaju oružje i legnu na beton, dok je u pozadini i dalje vladao haos.
Majkić je rekao i da su se čuli povici prema vozilu Crvenog krsta, nakon čega je, kako tvrdi, ispaljen rafal. Naveo je da je tom prilikom vidio da su pukovnik i jedna žena u vozilu bili mrtvi, ali da se nije približavao tijelima niti provjeravao stanje.
Nakon događaja na terenu, svjedok je ispričao da su vojnici odvedeni u fiskulturnu salu, gdje su, prema njegovim riječima, ispitivani i izloženi fizičkom i psihičkom pritisku, nakon čega su kasnije razmijenjeni i pušteni.
U ovom predmetu optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob i Ismet Dahić, koji se terete za napad na kolonu JNA, ubistva, ranjavanja i zlostavljanje vojnika i civila.
Tokom unakrsnog ispitivanja odbrane, svjedok je ostao pri tvrdnji da vojnici iz njegove jedinice nisu uzvraćali vatru tokom napada, te je potvrdio da su svi u kamionu bili naoružani, ali da oružje nije korišteno.
Odbrana je ukazivala na određene nejasnoće i kontradiktornosti u njegovom ranijem iskazu, posebno u vezi s događajima iz prethodnih dana i navodima o ranijoj pucnjavi u blizini komande.
Svjedok je potvrdio i da je u martu 1992. godine trebao završiti vojni rok, ali da nije imao mogućnost da napusti službu zbog tadašnjih okolnosti.
Suđenje u ovom predmetu bit će nastavljeno 13. maja, kada se očekuje saslušanje novih svjedoka.
