Kontinent razrađuje strategiju za odbranu koristeći postojeće NATO strukture, usred tenzija oko rata u Iranu. Evropske države nastoje preuzeti veću odgovornost za odbranu, usred sumnji u američku posvećenost pod Trumpovim predsjedništvom...
Evropa ubrzava razvoj alternativnog plana kako bi osigurala da se može braniti koristeći postojeće NATO strukture ako Sjedinjene Američke Države napuste savez. Plan dobija podršku nakon što je Njemačka, dugogodišnji protivnik nezavisnog pristupa, dala svoje odobrenje.
Zvaničnici koji rade na ovom planu, koji neki nazivaju "evropski NATO", imaju za cilj povećanje učešća evropskih zemalja u komandnim i kontrolnim ulogama saveza i dopunjavanje američkih vojnih sposobnosti vlastitim resursima.
Prema riječima učesnika, ovi planovi nemaju za cilj da budu konkurentni trenutnom savezu. Cilj je održati odvraćanje od Rusije, operativni kontinuitet i nuklearnu pouzdanost čak i ako Washington povuče snage iz Evrope ili odbije da je brani, kako je zaprijetio predsjednik Donald Trump.
Planovi, prvi put osmišljeni prošle godine, pokazuju nivo zabrinutosti u Evropi u vezi s kredibilitetom SAD-a. Ubrzali su se nakon što je Trump zaprijetio da će uzeti Grenland od članice NATO-a, Danske, a dobili su novu hitnost zbog sukoba oko odbijanja Evrope da podrži američki rat protiv Irana.
Ključni razvoj događaja je politička promjena u Berlinu. Njemačka se decenijama opirala francuskim pozivima za veći evropski suverenitet u odbrani, preferirajući da Sjedinjene Države ostanu glavni garant sigurnosti. Taj stav se mijenja pod kancelarom Friedrichom Merzom zbog zabrinutosti u vezi s kredibilitetom SAD-a kao saveznika tokom Trumpovog predsjedništva i nakon toga.
Izazov je ogroman. Čitava struktura NATO-a izgrađena je na američkom vodstvu na gotovo svakom nivou, od logistike i obavještajnih službi do najviše vojne komande saveza.
Evropljani pokušavaju preuzeti više ovih odgovornosti, nešto na što Trump već dugo poziva. Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte nedavno je izjavio da će savez biti "više vođen od strane Evrope".
Razlika je sada u tome što se ovi koraci poduzimaju na osnovu evropske inicijative, zbog Trumpovog sve kritičnijeg stava, a ne kao rezultat američkog pritiska. Posljednjih dana, Trump je evropske saveznike nazvao "kukavicama" i opisao NATO kao "papirnog tigra", dodajući da čak i ruski predsjednik Vladimir Putin to zna.
Finski predsjednik Alexander Stubb, jedan od lidera uključenih u ove planove, izjavio je da je prebacivanje tereta odbrane sa SAD-a na Evropu u toku i da će se nastaviti kao dio američke sigurnosne strategije. Naglasio je važnost upravljanja i kontrole ovog procesa, umjesto prebrzog povlačenja SAD-a.
Ranije ovog mjeseca, Trump je zaprijetio povlačenjem iz NATO-a zbog odbijanja saveznika da podrže njegovu kampanju u Iranu, proglasivši odluku "van mogućnosti ponovnog razmatranja". Iako povlačenje zahtijeva odobrenje Kongresa, predsjednik može povući trupe ili vojnu imovinu iz Evrope ili odbiti podršku koristeći svoj autoritet vrhovnog komandanta.
Nakon ove prijetnje, Stubb je kontaktirao Trumpa kako bi ga obavijestio o evropskim planovima za jačanje odbrane. Naglasio je da je glavna poruka za Sjedinjene Države da je nakon decenija vrijeme da Evropa preuzme veću odgovornost za svoju sigurnost i odbranu.
Promjena stava Njemačke utrla je put širem sporazumu među zemljama poput Velike Britanije, Francuske, Poljske, nordijskih zemalja i Kanade, koje ovaj plan vide kao "koaliciju voljnih" unutar NATO-a.
Tek nakon što je Berlin promijenio svoj stav, planiranje se prebacilo na praktična vojna pitanja, poput usmjeravanja NATO-ove protivzračne i raketne odbrane, koridora za pojačanje prema Poljskoj i baltičkim državama, logističkih mreža i organizacije velikih regionalnih vježbi u slučaju povlačenja američkih oficira. To ostaju glavni izazovi.
Zvaničnici kažu da je ponovno uvođenje obavezne vojne službe ključni element uspjeha plana. Mnoge zemlje su je ukinule nakon Hladnog rata.
Također ima za cilj ubrzanje evropske proizvodnje vojne opreme u područjima gdje kontinent zaostaje za SAD-om, kao što su protivpodmorničko ratovanje, svemirski kapaciteti i izviđanje, zračna opskrba i zračna mobilnost.
Iako ovaj napor predstavlja veliku promjenu u evropskom razmišljanju, njegova implementacija će biti teška. Vrhovni komandant savezničkih snaga u Evropi je uvijek Amerikanac, a SAD nisu signalizirale spremnost da se odreknu te uloge.
Nijedna evropska zemlja nema dovoljnu težinu da zamijeni SAD kao vojnog lidera, dijelom i zato što samo SAD obezbjeđuju nuklearni štit koji garantuje NATO-ov princip međusobnog odvraćanja.
Evropljani preuzimaju sve više vodećih uloga, ali im i dalje nedostaju ključni kapaciteti zbog godina nedovoljnog ulaganja i zavisnosti od SAD-a.
Posebna praznina i dalje postoji u oblasti nuklearnog obavještajnog rada i odvraćanja. Evropski zvaničnici priznaju da nikakva brza reorganizacija ne može zamijeniti američke satelitske, nadzorne i sisteme za upozoravanje na rakete koji čine osnovu kredibiliteta NATO-a.
Ova situacija povećava pritisak na Francusku i Veliku Britaniju da prošire svoju ulogu u nuklearnom odvraćanju i strateškom obavještajnom radu. Nakon Trumpovih prijetnji u vezi s Grenlandom, kancelar Merz i francuski predsjednik Emmanuel Macron započeli su razgovore o mogućnosti proširenja francuskog nuklearnog odvraćanja na druge evropske zemlje, uključujući Njemačku.
Sam Trump je priznao da je pitanje Grenlanda bio ključni trenutak, izjavivši: „Sve je počelo s Grenlandom... Volimo Grenland. Oni ga ne žele dati, a ja sam rekao: 'Zbogom'.“
