U dalekoj budućnosti, Zemlju će čekati neizvjesna sudbina, u kojoj će izgubiti atmosferu i okeane prije "smrti" Sunca.
Drugim riječima, postaće veoma negostoljubivo mjesto za život.
Za otprilike pet milijardi godina, naše Sunce će doživjeti svoju neizbježnu smrt. Taj zvjezdani događaj označit će kulminaciju njegovog životnog ciklusa i transformaciju u bijelog patuljka nakon što se prethodno naduvao u crvenog diva koji će se vjerovatno "protegnuti" sve do Marsa prije nego što odbaci svoje vanjske slojeve i ostavi za sobom zvjezdani ostatak preostale topline.
Iako je sudbina Sunca dobro poznata, ostaje pitanje šta će biti sa njegovim planetarnim pratiocima?
Predvođen fizičarem Amornratom Aungveroyvitom sa italijanskog univerziteta Naresuan, tim naučnika pažljivo je proučavao dugoročne varijacije u svjetlu tri bijela patuljka kako bi zaključio o sudbini planetarnih sistema koji ih okružuju.
Najbolji scenario za Zemlju nije najbolji za život na njoj
Nije jasno može li se Zemlja kretati dovoljno brzo prije nego što je Sunce sustigne i sagori, ali da je tako, Zemlja bi sigurno izgubila svoju atmosferu i okeane i ne bi bila baš lijepo mjesto za život, kaže fizičar Boris Gansicke iz Univerzitet Warwick u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Studija otkriva mračnu budućnost za planete najbliže Suncu u Sunčevom sistemu. Merkur i Venera su predodređeni da ih proguta Sunce koje se širi.
Opstanak Zemlje je neizvjestan
Opstanak Zemlje je neizvjestan i ovisi o njenoj orbitalnoj dinamici kako se masa Sunca smanjuje, a gravitacijski utjecaj mijenja planetarne interakcije.
Ako Zemlja za dlaku izbjegne uništenje, transformirat će se iz svog trenutnog naseljivog stanja u negostoljubiv svijet bez atmosfere ili oceana.
Analiza zvijezda bijelih patuljaka pruža uvid u ovu kosmičku dramu praćenjem fluktuacija njihove svjetlosti, ukazujući na tijela u orbiti koja ometaju svjetlost zvijezda.
Prethodna istraživanja su pokazala da blizina bijelih patuljaka može rastrgati asteroide, mjesece i planete na manje komade zbog velike gravitacije ovih zvijezda.
Studija, objavljena u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society , zasniva se na 17-godišnjim podacima o tri različite zvijezde bijelog patuljka. Ove zvijezde su pokazivale periodične događaje zatamnjenja u skladu sa raspadom planetarnih krhotina u orbiti, koje bi ovi bijeli patuljci na kraju progutali.
Iako kolaps Zemlje možda neće biti tako kataklizmičan kao što je uočeno u studiji, vjerovatno će podleći širenju Sunca prije nego što postane bijeli patuljak. Osim toga, neki asteroidi između Marsa i Jupitera, kao i Jupiterovi mjeseci, mogu doživjeti orbitalne perturbacije, što dovodi do njihovog konačnog raspada u blizini bijelog patuljka. Uprkos ovim kosmičkim potresima, Zemljini okeani će ključati mnogo prije nego što Sunce dostigne svoju završnu fazu.
