Stanovnici Sarajeva odavno su navikli na jutarnju maglu pomiješanu s dimom, na kašalj koji ne prestaje i osjećaj pritiska u grudima.
No, ono što se godinama smatralo prije svega respiratornim problemom sada poprima novu, daleko opasniju dimenziju: naučna istraživanja pokazuju da zagađeni zrak može razarati i ljudski mozak.
Najnovija studija Sveučilišta Johns Hopkins nedvosmisleno povezuje dugotrajnu izloženost sitnim česticama zagađenja (PM2.5), koje potiču iz saobraćaja, industrije i kućnih ložišta, s povećanim rizikom od razvoja teških neurodegenerativnih bolesti. Posebno se ističe Lewyjeva demencija – drugi najčešći oblik demencije odmah nakon Alzheimerove bolesti.
Ove mikroskopske čestice dovoljno su sitne da ne ostanu samo u plućima, već prodiru u krvotok, a potom i u mozak. Tamo potiču nastanak toksičnih proteinskih nakupina poznatih kao Lewyjeva tjelešca, koje razaraju nervne stanice i šire se moždanim tkivom. Posljedice su porazne: gubitak pamćenja, poremećaji pokreta, kognitivni pad i progresivno slabljenje moždanih funkcija.
„Za razliku od starosti ili genetike, zagađenost zraka je faktor rizika koji se može kontrolisati i mijenjati. Svaka politika čistog zraka ujedno je i politika zaštite zdravlja mozga“, ističe voditelj istraživačkog tima dr. Xiaobo Mao. Njegov tim je pratio čak 56,5 miliona pacijenata tokom 14 godina, a zaključci su dodatno potvrđeni eksperimentima na životinjama, kod kojih je zagađenje ubrzalo gubitak moždane mase i pamćenja.
Za Sarajevo, koje je svake zime na listama najzagađenijih gradova na svijetu, ovo nije daleka i apstraktna vijest. Naprotiv, riječ je o vrlo opipljivoj prijetnji – ne samo plućima, već i kolektivnom zdravom razumu i mentalnom kapacitetu njegovih stanovnika. Ono što je jučer bilo “samo” pitanje disanja, danas postaje i pitanje pamćenja, koncentracije, pa i elementarnog dostojanstva života u zajednici.
Stručnjaci upozoravaju da svako smanjenje emisija – bilo kroz ograničenje saobraćaja, modernizaciju industrije ili zamjenu neefikasnih kućnih ložišta – znači direktno ulaganje u budućnost. Manje zagađenja znači manje oboljelih, manje porodica koje će gledati svoje najbliže kako nestaju u magli demencije i manje generacija čije pamćenje blijedi zajedno sa smogom.
Borba za čist zrak u Sarajevu, Tuzli, Zenici i drugim gradovima regiona odavno je nadrasla okvire “ekološke teme”. Ona je postala centralna zdravstvena politika i pitanje elementarnog opstanka. Jer u ovoj borbi se ne čuva samo plućni kapacitet – nego i mentalna snaga, sjećanja i zdrav razum cijelog naroda.
