Angela Merkel je s razlogom tri puta nazvana političkim autsajderom. Ona je, naime, bila žena, naučnica i istočna Njemica. Ovo posljednje je za nju već u domovini bio veliki minus: nije mogla da ide kuda je htjela, a čak je i odlazak u prodavnicu bio problem. Na sreću, imala je tetku u Zapadnoj Njemačkoj, koja joj je poslala farmerke koje su tada bile u modi u svijetu.
Otac je bio luteranski sveštenik
Njen otac je bio luteranski sveštenik, kćerka mu je rođena u Hamburgu, ali kada je imala tri godine poslat je u Perleberg, grad sa deset hiljada stanovnika, a porodica se kasnije preselila u Templin, devedesetak kilometara od istočnog Berlina.
U biografskom dokumentarcu „Merkel” Eve Veber, Njemice sa londonskom adresom, bivša njemačka kancelarka se prisjeća kako je obožavala tišinu koja je tamo vladala, ali joj je nedostajala sloboda.
Zbog usmjerenosti socijalističke države na nauku, odlučila se da studira fizičku hemiju u Lajpcigu, a 1986. godine je doktorirala kvantnu hemiju. Tečno je govorila ruski, bar nešto koristi od komunističkog obrazovanja koje će joj kasnije trebati, ali da je bila na Zapadu i izabrala fakultet po sopstvenom izboru, studirala bi jezike. Pošto je bila na funkcijama u Uniji studenata, naravno da su je pozivali da sarađuje sa državnom obavještajnom službom Stasi, međutim, ona se poslužila oprobanim trikom, rekla je da nije u stanju da zadrži nijednu tajna i time bi ugrozila organizaciju koja joj je vjerovala.
Imala sedam godina kada je podignut zid
Nije imala pojma o rušenju Berlinskog zida, bila je u to vrijeme u sauni, ali kada je izašla i vidjela da joj je otvoren put na zapadnu stranu, nije mogla da vjeruje. Inače, kada je zid podignut 1961. godine, imala je sedam godina, ali se sjeća da su svi na istočnoj strani plakali.
Dodira sa politikom imala je samo preko fakultetskih organizacija, ne baš jakih, ali dovoljno jakih da ju je nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke primjetio kancelar Helmut Kol, kome su u vladi bile potrebne žene i kadrovi iz bivše Istočne Njemačke, pa ju je postavio za ministra za Žene i omladinu. To je bilo najmanje važno ministarstvo u njegovoj vladi, ali se ona snašla u Bundestagu i nametnula se kao izuzetno pouzdan političar.
Kada je Kol smijenjen sa čela stranke (CDU – Hrišćansko-demokratska unija) zbog nelegalnih sponzorstava, Merkelova ga je zamjenila na čelnoj poziciji 2002. godine, a 2005. postala je kancelarka, prva u historiji Njemačke, i ostala je na tom mjestu 16 godina.
Potez koji su mnogi kritikovali
Prije toga je povukla potez koji su mnogi kritikovali, kada je Kol smijenjen, napisala je komentar u magazinu "Špigel" u kojem je upozorila da političari moraju da vode računa od koga njihova partija dobija novac. Tokom 2007. godine posjetila je Vladimira Putina u Moskvi. Merkel nije očekivala ništa dobro.
Putin je bio u odličnim odnosima sa prethodnim kancelarom Gerhardom Šrederom, nije je ni poznavao, a kada su bili sami, u sobu je ušao njegov ljubimac labrador i zamalo joj seo u krilo. Rekla mu je da se plaši pasa nakon incidenta iz mladosti, ali je ovoga puta hrabro izdržala test.
Prvo na šta se navikla u politici jeste da mora da pazi na svoju haljinu i da se ne osvrće na javne prozivke. Bila je prva evropska političarka koja je otvorila granice za izbjeglice, usljed čega su u Njemačkoj izbile demonstracije, ali nije odustala. Napali su je i što je previše stala na stranu Ruske Federacije, ali je većini ipak bilo jasno da Njemačkoj zbog toga ne nedostaje gasa.
Privatno se o njoj malo zna
Privatno o njoj saznajemo relativno malo, pred kamerama se pojavljuje samo njena majka, koja priznaje da joj je smetalo što se njena kćerka povlačila iz bilo kakvih sukoba. Međutim, kada je sa 13 godina ošamarila tinejdžerku koja ju je maltretirala na času matematike, čak je i učiteljica pozdravila njen čin, a majka je od tada shvatila da će sa kćerkom sve biti u redu.
Zanimljivo je da je sa skepsom dočekala Baraka Obamu, jer je bila nepovjerljiva prema ljudima koji se proglašavaju za novog Mesiju, ali su kasnije postali prijatelji, koliko se to može nazvati kada se analiziraju odnosi između šefova država.
Sastala se i sa Donaldom Trumpom, ali je karakteristična fotografija na kojoj se njih dvoje gledaju, a vjerovatno je odahnula što mu je već istekao mandat kada mu se zahvalila na mjestu kancelara.
Iz Bundestaga je ispraćena pjesmom Hildegard Knef „Neka mi pada kiša crvene ruže”.
