-Dok se Bosna i Hercegovina guši u talogu političkih skandala, korupcije i međunarodnih blamaža, iz Njemačke stiže još jedna sramotna epizoda koja besramno ogoljava potpunu neodgovornost i bahatluk domaće diplomatije.
Generalni konzulat BiH u Štutgartu, predvođen Verom Sajić, nalazi se u središtu finansijskog i diplomatskog skandala koji već godinama tinja, a sada je konačno eksplodirao.
Njemačko Ministarstvo za kulturu, mlade i sport pokrajine Baden Virtemberg hladno i precizno je ispostavilo račun Generalnom konzulatu BiH: 106.442 eura, i to zbog nenamjenskog trošenja sredstava koja su bila namijenjena za sufinansiranje dopunskih škola na maternjem jeziku za djecu iz BiH. Drugim riječima — pare za školu bosanske djece završile su ko zna gdje, a država BiH, njen ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković i tužilaštvo, svi zajedno, ponašaju se kao da je riječ o sitnom nesporazumu, a ne međunarodnoj blamaži epskih razmjera.
Nijemci računaju, BiH se pravi da ne vidi
Prema riječima generalne konzulice Vere Sajić, istraga o utrošku doniranog novca proširena je na period od 2018. do 2022. godine, a Ministarstvo vanjskih poslova BiH uredno je u više navrata bilo obavještavano o svakom dopisu i svakoj istrazi. Pa opet — ništa. Nikakav signal iz Sarajeva, nikakav ozbiljan zahtjev za utvrđivanjem odgovornosti, nikakva reakcija ministra vanjskih poslova.
Njemačko ministarstvo jasno je stavilo do znanja da je konzulat kao primalac granta bio dužan da vodi računa o trošenju sredstava i da ih pravilno i transparentno opravda. Umjesto toga, novac je ispario. Dio je nenamjenski potrošen, a na sve to, kamate svakodnevno rastu i trenutno iznose preko 25.000 eura, čime ukupni dug prema njemačkim institucijama premašuje 106.000 eura.
I sada, nakon što je njemačka strana završila svoje istrage i ispostavila fakturu, iz BiH — muk. Tužilaštvo BiH, poznato po tome da munjevito reaguje kad treba ganjati sirotinju zbog neplaćenih RTV taksi ili PDV-a na polovne aute, na ovaj slučaj reaguje jednako odlučno kao i na sve skandale koji pogađaju političke strukture — nikako.
Konakovićeva tišina vrijedi 106.000 eura
Ono što dodatno zgražava jeste šutnja Elmedina Konakovića. Ministar vanjskih poslova BiH, poznat po ispraznim izjavama, jeftinim doskočicama i beskonačnim medijskim nastupima, kad treba zabaviti javnost verbalnim duelima s opozicijom, ovaj put se odlučio na strategiju mrtvog kuta. Generalna konzulica Sajić ističe da u više navrata nije dobila nijednu njegovu osudu, niti zahtjev prema Tužilaštvu BiH da pokrene istragu i procesuira odgovorne.
Zamislite, dok jedna od najbogatijih njemačkih pokrajina javno proziva bosanskohercegovački konzulat za nenamjensko trošenje novca i traži povrat ogromne sume, šef bh. diplomatije se ponaša kao da se ništa ne događa. Kamate rastu, BiH se međunarodno sramoti, a Konaković svoje vrijeme koristi na društvene mreže i kafanske fotografije iz Sarajeva.
Tužilaštvo BiH: Nije ih briga, kao ni za sve ostalo
Tužilaštvo BiH, institucija koju su međunarodni zvaničnici davno proglasili nedoraslom i politički kontrolisanom, ni ovaj put nije iznevjerilo. Nema pokretanja postupka, nema ispitivanja odgovornosti, nema čak ni službenog saopštenja. Dok se u Bosni i Hercegovini za sitne iznose vode višegodišnji sudski procesi, slučajevi diplomatske korupcije, pronevjere i međunarodnog blamaža redovno završavaju u ladicama.
Ovo je, kako sama Sajić kaže, "neviđen diplomatski skandal u Njemačkoj i velika sramota za BiH". I to ne samo zbog nenamjenskog trošenja novca, nego i zbog katastrofalne reakcije državnih institucija koje se, kad god su u pitanju njihovi politički puleni i partijski kadrovi, prave mrtve.
Ovo nije skandal, ovo je sistem
Ovo nije izolovani incident, nego sistemska praksa koja decenijama upropaštava imidž BiH na međunarodnoj sceni. Izbor ambasadora i konzula po političkoj liniji, bez kriterija i nadzora, rezultira upravo ovakvim aferama. I dok se narod u domovini guši u siromaštvu, djeca bošnjačkih, srpskih i hrvatskih porodica u dijaspori ostaju bez dopunskih škola na maternjem jeziku, jer je neko odlučio da donirani novac potroši za nešto drugo.
A država? Niti zna, niti je briga.
Elmedin Konaković šuti, Tužilaštvo BiH glumi da ne zna, a kamate rastu. Jedino što je sigurno — neko će ovo platiti. Nažalost, kao i uvijek — građani Bosne i Hercegovine.
