Dok su oči sportske javnosti i hiljada navijača Bosne i Hercegovine bile uprte u teren u Torontu, gdje je reprezentacija BiH u petak veče odigrala uzbudljiv remi protiv domaćina Kanade na otvaranju Svjetskog prvenstva, malo ko je slutio šta se zapravo krije ispod površine ove metropole.
Najmnogoljudniji grad Kanade krije fascinantan paralelni svijet. Deseci kilometara pješačkih staza, luksuzni hoteli, ogromne garaže, stotine radnji i šoping centri, sve to pulsira duboko pod zemljom, čineći infrastrukturu kakva se rijetko viđa u svijetu.
Podzemni grad koji svakodnevno koristi 200.000 ljudi
Ovaj fascinantni podzemni sistem lokalno se naziva PATH (u prevodu "staza") i predstavlja pravu inženjersku i urbanističku senzaciju. Mreža podzemnih tunela duga je više od 30 kilometara i direktno povezuje oko 70 poslovnih zgrada u samom centru grada.
PATH u brojkama:
371.600 kvadratnih metara maloprodajnog prostora. Preko 200.000 stanovnika i radnika koristi tunele svakog dana. Povezuje 20 garaža, 5 stanica podzemne željeznice i centralni željeznički terminal. Omogućava direktan pristup za 6 velikih hotela i čak 30.000 privatnih stanova. Zbog svojih nevjerovatnih dimenzija, PATH je s pravom upisan u Guinnessovu knjigu rekorda kao najveći podzemni trgovački centar na planeti. Za hiljade stanovnika Toronta, ovaj sistem znači da tokom ledenih kanadskih zima, ali i sparnih ljetnih dana, svoje svakodnevne obaveze mogu završiti a da nijednom ne izađu na površinu.
Od robne kuće do Ginisovog rekorda: Kako je sve počelo?
Istorija ovog podzemnog čuda vraća nas na sam početak 20. vijeka. Prvi javni pješački tunel izgrađen je davne 1900. godine, a iza ovog vizionarskog projekta stajala je čuvena robna kuća "Eaton".
Povezane vijesti: Zmajevi napustili Toronto: Slijede pripreme za duel sa Švajcarskom
Cilj je bio jednostavan, ali genijalan: povezati glavnu zgradu sa aneksom kako bi se kupcima omogućilo nesmetano kupovanje i šetnja, bez obzira na surove vremenske prilike vani. Taj pionirski korak smatra se pretečom današnje PATH mreže, a taj isti tunel je u funkciji i danas. Sledeći veliki korak napravljen je 1927. godine, kada je podzemna staza povezala glavnu željezničku stanicu Union i prestižni hotel Royal York.
Ekspanzija šezdesetih: Spas od gradske gužve i betona
Iako je nastao kao pogodnost za kupce, PATH je pravu transformaciju u komercijalni prostor doživio sredinom prošlog vijeka. Ključna figura bio je gradski planer Matthew Lawson, koji je tokom 1960-ih prepoznao ogroman potencijal podzemlja. U to vrijeme, trotoari u centru Toronta bili su pretrpani, a ubrzana izgradnja poslovnih tornjeva počela je da guta male, ulične radnje.
Lawson je uspio da ubijedi privatne investitore i developere da investiraju u izgradnju podzemnih trgovačkih centara. Iako je grad u početku djelimično finansirao projekat, najveći dio mreže izgrađen je privatnim kapitalom, jer su vlasnici zgrada brzo shvatili da nekretnine koje imaju vezu sa PATH-om drastično dobijaju na vrijednosti.
Nakon velikog širenja sedamdesetih godina, te proboja prema obali početkom novog milenijuma, Grad Toronto ne namjerava da se zaustavi. Prema dugoročnom planu širenja, mreža PATH bi u narednim fazama trebala da dobije 45 novih ulaza, dok će se sama pješačka zona proširiti na nevjerovatnih 60 kilometara, piše Putni kofer.
Ono što je nekada počelo kao kontroverzan urbanistički eksperiment, danas je kucavica ekonomskog i društvenog života Toronta. PATH ne samo da rasterećuje saobraćaj na površini i olakšava funkcionisanje javnog prevoza, već predstavlja sigurno utočište – zimi od snijega i minusa, a ljeti od nesnosnih vrućina i vlage. Za turiste, ali i domaće navijače koji su posjetili grad zbog Svjetskog prvenstva, PATH ostaje skriveni dragulj koji dokazuje da se najzanimljivije priče nekada nalaze duboko ispod onoga što vidimo na prvi pogled.
