Riba smrdi od glave, a kada pogledamo predsjednika SDP-a BiH, Nermina Nikšića, jasno je da nema tu ni mirisa ni svježine, samo smrad vlasti i nesposobnosti.
Problem nije samo u tome što Nikšić već duže vrijeme obnaša dvije političke funkcije – predsjednika stranke i premijera Federacije BiH – nego što je očigledno da ni za jednu od njih nije sposoban. On nije samo politički balast na čelu stranke, već i teret za cijelu Federaciju, jer je svojim političkim potezima i odlukama sve osim lidera kakvog BiH treba.
Za sve koji vjeruju da bi Nermin Nikšić mogao biti „spasitelj“ ili ozbiljan lider – budite sigurni da je realnost brutalnija. Na posljednjim općim izborima Nikšić je, uz svu stranačku mašineriju i manipulacije, jedva uspio osigurati mjesto u Parlamentu, a bilo je jasno da bi ga birači otpustili s političke scene da nije pronašao zaklon u premijerskoj fotelji, preko kompenzacijskih mandata. To što je Nikšić danas na čelu SDP-a i premijer Federacije BiH nije rezultat njegove političke snage ili sposobnosti, već činjenica da stranka nije imala hrabrosti izabrati boljeg lidera, jer – po Nikšiću – bolje ne zaslužuju ni oni, ni BiH.
Nevolje SDP-a i Nikšića: Gubitak identiteta i ideala
Da je Nikšić svjestan svoje duboke političke nesposobnosti, dovoljno govori činjenica da je on sam postavio sebe na vrh SDP-ove kompenzacijske liste, znajući da ni stranka ni on osobno nemaju nikakvu ozbiljnu podršku među biračima. Ali, umjesto da nađe izlaz s političke scene, Nikšić se zdušno drži za vlast, koalicijske privilegije i materijalne koristi koje dolaze s premijerskim položajem. To nije politička odgovornost, to je borba za opstanak na političkom brodu koji tone.
Nikšićev javni izraz „za mene je važniji rezultat stranke, a ne moj osobni“ nije ništa drugo nego klasičan politički izgovor svakog političara koji je svjestan da je nepopularan i bez ikakvog kredibiliteta. Dobar rezultat stranke i njenog predsjednika idu ruku pod ruku – ako je predsjednik nepopularan, i stranka je osuđena na gubitak. Što je još gore, Nikšić je SDP pretvorio u interesnu, klijentelističku grupu, potpuno lišenu ikakvih progresivnih ideja ili socijalne osjetljivosti. Kroz njegove ruke prošla su gubici za radnike, dok on šuti na kapitalizam, a na vlasti ostaju ministri koji imaju prošlost duboko ukorijenjenu u porodičnom nasilju i moralnoj posrnulosti. SDP nije više nikakva alternativa – to je stranka koja je desno orijentirana, bez ikakve ljevičarske ideologije, i to je Nikšićev najveći politički grijeh.
"Fiskalne reforme" ili sitniš za građane? Vlada FBiH nastavlja političku igru s budućnošću!
Nikšić kao grobar SDP-a: Iza njega samo ruševine
Nikšić je izabran za predsjednika stranke kao odani Lagumdžijin kadrovnik, a unatoč svemu što je propao, stranka ga je nastavila podržavati i kao premijera. Nikšić je poznat po tome što se uvijek okružuje političkim kadrovima koji su na istoj intelektualnoj i političkoj razini kao i on – nesposobni, pasivni, zainteresirani samo za svoju karijeru i privilegije. No najtragičniji trenutak ovog političkog cirkusa dolazi kada se Nikšić susreće s Dodikom i Čovićem – političkim "majstorima" čija ga visoka razina političke manipulacije potpuno zasjenjuje. Nikšić je izgubljen u svakom smislu – previše ovisan o koalicijskim partnerima, premalo sposoban da prepozna političke igre koje se igraju iza njegovih leđa.
Nikšić, umjesto da reagira s odlučnošću i autoritetom, samo gleda i šuti, dok politički protivnici rade što god žele. Čović, majstor taktike, daleko je od slabog i nesigurnog Nikšića, koji samo ponavlja floskule i pokušava zadržati vlast bez ijednog ozbiljnog političkog sadržaja. Nikšić je postao tužna figura koja samo ostavlja trag političke apatičnosti i impotencije.
Nedostatak političkog autoriteta Nermina Nikšića najbolje je prikazan kroz nedavne političke skandale, poput njegove svađe sa Edinom Fortom oko kašnjenja obnove pruge u Donjoj Jablanici. Nikšić je, kao premijer, najprije odbio smijeniti Džafića, direktora Željeznica BiH, dok je ovaj javno optuživao njegovu vladu za nesposobnost. Samo kad su svi shvatili koliko je glupost Nikšića dosegla, on je na kraju popustio, no to nije bilo dovoljno da spasi njegovu političku reputaciju. Sve više političara i građana gubi povjerenje u njega.
Daj Bože da drug Neka i kongres dočeka. Unutrašnje borbe i pitanje nasljednika: SDP u vrtlogu nezadovoljstva i rascjepa
Nikšićev politički kraj je sve očigledniji, a SDP-u je jasno da bez njega ne mogu naprijed. Ako išta, barem će biti pozorni na nasljednike. Hoće li to biti Bećirović, Čengić, Helez ili Vojin? Jedno je sigurno – nasljednici neće biti bolji od njega, samo drugačije loši. To je sudbina političke stranke koja je odavno izgubila svaki politički smjer, a njen vrh se sve više oslanja na parolu i populizam.
Kao šlag na tortu, Nikšić je postao predmet ismijavanja i na društvenim mrežama, gdje njegov račun na Twitteru jedva skupi desetak lajkova. To je simbol njegovog kraja – političkog, društvenog i moralnog. Jedini izvor nade BiH građanima je činjenica da će Nikšićev mandat trajati još samo dvije godine.
Nakon toga, SDP bi mogao pronaći novog lidera, ili će, što je vjerojatnije, nestati u političkoj propasti zajedno sa svojim predsjednikom.Bez obzira na to ko preuzme SDP, jasno je da nas čeka još jedna politička farsa, možda još gora nego prethodna.
Možda, kada Nikšić na kraju bude prisiljen otići, BiH bude imala više sreće s nekim ko nije toliko politički nesposoban, iako ćemo to vidjeti tek nakon narednih izbora.
