Smrt Edina Avdića potresla je sportsku javnost širom Bosne i Hercegovine i regiona. Odlaskom jednog od najpoznatijih sportskih komentatora završeno je jedno važno poglavlje regionalnog sportskog novinarstva, ali uspomene koje je ostavio iza sebe nastavit će živjeti kroz generacije gledalaca koje je godinama vodio kroz najveće sportske trenutke.
Edin Avdić nije bio komentator kojeg su ljudi slušali samo zbog informacija. Bio je jedan od rijetkih novinara koji je uspijevao prenijeti emociju utakmice jednako snažno kao i ono što se dešavalo na terenu. Njegov glas bio je sastavni dio pobjeda, poraza, neizvjesnih završnica i trenutaka koji su obilježili sportsku historiju Bosne i Hercegovine.
Pamtit ćemo ga prije svega po nevjerovatnom poznavanju košarke. Malo je komentatora koji su s toliko lakoće povezivali aktuelna dešavanja na parketu sa historijskim činjenicama, taktičkim detaljima i pričama iz pozadine sporta. Dok su drugi opisivali utakmicu, Avdić ju je objašnjavao. Njegovi prijenosi nisu bili samo sportski događaji nego i svojevrsne lekcije iz košarke.
Generacije ljubitelja NBA lige sjećat će ga se po neprospavanim noćima provedenim uz televizijske ekrane. Dok je većina gradova spavala, Avdić je svojim glasom povezivao domaću publiku sa najvećim zvijezdama svjetske košarke. Zahvaljujući njemu mnogi su zavoljeli NBA ligu, naučili pravila igre i počeli pratiti karijere najvećih igrača današnjice.
Pamtit ćemo ga i po emociji. Nije skrivao radost kada bi reprezentacija Bosne i Hercegovine ostvarila veliku pobjedu. Njegove reakcije bile su iskrene, spontane i autentične. Gledaoci su osjećali da zajedno s njima proživljava svaki poen, svaki pogodak i svaki uspjeh domaćih sportista.
Posebno mjesto u sjećanju javnosti zauzet će njegova sposobnost da sport približi običnom čovjeku. Govorio je jednostavno, razumljivo i zanimljivo, zbog čega su ga podjednako rado slušali i strastveni poznavaoci košarke i oni koji su utakmice pratili tek povremeno.
Kolege će ga pamtiti kao profesionalca koji je postavio visoke standarde u sportskom novinarstvu. Njegova priprema za prijenose, posvećenost detaljima i poštovanje prema publici bili su primjer kako se gradi karijera zasnovana na znanju i radu.
Posljednjih godina pokazao je da njegova ljubav prema sportu ne poznaje granice televizijskog studija. Kroz podkaste, intervjue i autorske emisije nastavio je analizirati košarku, razgovarati sa sportistima i dijeliti iskustvo koje je sticao decenijama.
Zbog svega toga Edin Avdić neće ostati upamćen samo kao komentator. Pamtit ćemo ga kao čovjeka koji je sport znao pretvoriti u priču, utakmicu u emociju, a prijenos u iskustvo koje se ne zaboravlja.
Njegov glas je utihnuo, ali će ostati sačuvan u sjećanjima navijača koji su uz njega slavili najveće sportske trenutke. Upravo po tome će ga mnogi najviše pamtiti – ne po tome što je komentarisao utakmice, već po tome što ih je živio zajedno sa publikom.