Najava francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da je 26 zapadnih zemalja spremno poslati trupe u Ukrajinu otvorila je novu raspravu o ulozi Evrope u ratnom sukobu.
Ipak, njemačka pozicija – i stavovi njenih vodećih političara – pokazuju duboku rezervu i nesigurnost kada je riječ o ovom pitanju.
Markus Soeder, predsjednik Kršćansko-socijalne unije (CSU), jasno je poručio da raspoređivanje NATO vojnika u Ukrajini nije realna opcija. „Teško mi je zamisliti da NATO trupe budu stacionirane tamo. Rusija to nikada ne bi prihvatila, jer bi to bio prethodnik pristupanja Ukrajine NATO-u“, rekao je u intervjuu za Rheinischen Post.
Soeder je otišao i korak dalje, naglašavajući da njemačka vojska nije spremna za takav potez. „Dovedeno je do svojih granica, i finansijski i u smislu osoblja. Zato nam je ponovo potrebna regrutacija. U konačnici, neće biti načina da se to izbjegne“, kazao je.
Sličan ton dolazi i iz kancelarovog ureda. Friedrich Merz je na virtualnom samitu „koalicije voljnih“ naglasio da Njemačka neće donositi odluku o slanju trupa bez saglasnosti SAD-a i Bundestaga. Njegov portparol Stefan Kornelius precizirao je da se fokus mora staviti na „finansiranje, naoružavanje i obuku ukrajinskih oružanih snaga“, podsjećajući da je Njemačka već najvažniji partner Kijeva u tom segmentu.
Ovakva pozicija Berlina jasno otkriva strateški balans na kojem insistira Njemačka: snažna podrška Ukrajini u vojnoj obuci i naoružavanju, ali bez prelaženja linije koja bi značila direktan vojni angažman na terenu. Ta linija je, zapravo, i crvena linija Moskve – jer Kremlj već najavljuje da neće prihvatiti zapadne trupe u Ukrajini, upozoravajući na eskalaciju sukoba.
U pozadini svega stoji i Macronova ambicija da preuzme lidersku ulogu u evropskoj politici prema Ukrajini. Međutim, činjenica da Berlin ne žuri sa odlukom pokazuje da Pariz i Berlin nisu potpuno usklađeni – a to slabi jedinstvo Zapada.
Istovremeno, sudjelovanje specijalnog izaslanika Donalda Trumpa, Stevea Witkoffa, pokazuje da će američka politika prema ratu u Ukrajini biti ključna i u narednom periodu. Evropa, iako naglašava odlučnost, ostaje ovisna o američkoj liniji i u pogledu vojne, i u pogledu političko-diplomatske podrške.
U konačnici, pitanje nije samo hoće li Njemačka poslati trupe u Ukrajinu, već hoće li Evropa imati snage da samostalno donosi odluke ili će nastaviti balansirati između francuske inicijative, američke strategije i ruskih prijetnji. Za sada, Berlin je jasno poručio da neće žuriti u avanturu koja bi mogla otvoriti novo poglavlje rata.
