Njemački gradovi zagovaraju izgradnju skloništa za zaštitu stanovništva u slučaju rata, ali se postavlja pitanje kolika bi njihova korisnost bila s obzirom na destruktivnu moć modernog oružja i potencijalnog nuklearnog sukoba.
Jedan od indikatora straha u zemlji može biti rast firmi koje grade privatne bunkere. Primjer je BSSD Defense, berlinska kompanija koja se bavi izgradnjom “zaštitnih soba” za privatnu, poslovnu i vojnu upotrebu. Posao im je u porastu. Firma nudi različitu kućnu sigurnosnu opremu, od soba za privremenu izolaciju i zaštitu koje koštaju oko 20.000 eura, do pravih skloništa za gotovo 200.000 eura. Tehnički direktor BSSD-a, Mario Piejde, kaže da su u posljednje vrijeme imali povećan broj poziva od privatnih osoba, vatrogasnih službi i lokalnih vlasti. Zanimanje je počelo rasti tokom pandemije COVID-a, a dodatno je pojačano 2022. godine kada je Rusija napala Ukrajinu.
“Postoji aktivna potražnja i interesovanje, jer nema mnogo firmi koje se bave ovom vrstom posla. Niko nije očekivao da će se u Evropi ponovo voditi konvencionalni rat, ali, nažalost, historija se ponavlja. Ljudi koji su ranije razmišljali o ovoj mogućnosti sada provode svoje planove,” rekao je Piejde za DW.
U Njemačkoj nema funkcionalnih skloništa. Na konferenciji ministara unutarnjih poslova u Potsdamu, Savezno ministarstvo unutarnjih poslova predstavilo je izvještaj o razvoju modernog koncepta skloništa za njemačko stanovništvo. Taj izvještaj se pojavio tri mjeseca nakon što je Njemačko udruženje gradova i općina pozvalo saveznu vladu da u idućih deset godina uloži 10 milijardi eura u civilnu zaštitu i osposobljavanje 2.000 bunkera iz doba Hladnog rata.
Savezni ured za civilnu zaštitu i pomoć u katastrofama (BBK) kaže da je samo 579 tih bunkera još uvijek određeno kao javna skloništa, sa kapacitetom za oko 478.000 ljudi (0,56 posto njemačke populacije). Ti bunkeri nisu “ni funkcionalni ni spremni za upotrebu” nakon što je 2007. napušten raniji sistem skloništa. Novi koncept bunkera je u fazi planiranja, ali izvještaj savezne vlade procjenjuje da bi za zaštitu ukupnog stanovništva bilo potrebno izgraditi još oko 210.100 bunkera, što bi trajalo 25 godina i koštalo 140,2 milijarde eura.
“Zaštita stanovništva je zanemarena u posljednjih 35 godina”, rekao je Piejde, dodajući da bi obnova skloništa trebala biti moguća. “Nije se puno promijenilo u izgradnji u posljednjih 50 godina. Postoji određena čvrstoća i debljina zidova, sistemi filtera. Sve što se promijenilo su napajanje i efikasnost baterija.”
Hans-Walter Borries, direktor Instituta za ekonomske i sigurnosne studije FIRMITAS na Sveučilištu u Wittenu, slaže se da je pitanje zaštite stanovništva zanemareno. Međutim, on sumnja u korisnost bunkera s obzirom na vojnu moć modernih sukoba. “Rusija ima hipersonične rakete koje bi za dvije do pet minuta mogle dosegnuti praktično bilo koji evropski grad,” rekao je Borries za DW.
Njemačka vlada je svjesna ovog problema. Izvještaj kaže da bi decentralizirana skloništa unutar stambenih zgrada bila korisnija od velikih centralnih bunkera. Zato vlada planira preporučiti građanima da koriste građevinski materijal za izgradnju sigurnih soba u podrumima.
Borries nije uvjeren u ovaj koncept, posebno s obzirom na potencijalnu eskalaciju sukoba u nuklearni rat. “Posljedice nisu usporedive s Hirošimom ili Nagasakijem. Moderno oružje može uništiti cijelu Njemačku s devet do dvanaest raketa,” rekao je.
Umjesto ulaganja milijardi u mrežu bunkera, Borries predlaže ulaganje u “normalnu” zaštitu stanovništva, kao što su sustavi za upozorenje na prirodne katastrofe i bolja obuka organizacija za pomoć u katastrofama. “To znači novac za obuku, vježbe, suvremenu opremu. Sve bi to imalo više smisla nego zamišljati scenarije nuklearnog rata,” zaključio je Borries.
