Kad su nova auta postala luksuz: Evropa tjera građane da voze staro i zagađujuće
Nekada je kupovina novog automobila bila realnost prosječne porodice. Danas je to postalo privilegija bogatih. Automobili koji su se nekada mogli naći u salonima po razumnim cijenama – dostupni nastavnicima, službenicima, mladim porodicama – gotovo su nestali. Regulatorna spirala iz Brisela digla je cijene u nebesa, dok obični građani sve češće ostaju zarobljeni u starim, nesigurnim i zagađujućim vozilima.
Nekad i sad – otrežnjujuće brojke
Primjer BiH pokazuje koliko je poskupljenje brutalno.
Dacia Logan, sinonim za jeftin auto, prije četiri godine je koštala manje od 20.000 KM. Danas – preko 32.000 KM.
Fiat Panda je skočila s 19.000 na 27.000 KM, da bi u novoj generaciji otišla i do 32.000 KM.
Škoda Rapid Spaceback 1.0 TSI Active koštala je prije sedam godina oko 25.500 KM, a danas Scala sa sličnim motorom i opremom iznosi gotovo 11.000 KM više.
Poskupljenja ne pogađaju samo male aute. Ford Kuga u Kini se prodaje za 20.300 eura, u SAD-u za 23.200 eura, dok u Evropi košta šokantnih 44.100 eura. Hibridna Toyota Corolla Cross u Kini je 15.400 eura, u SAD-u 23.000, a u Evropi 36.900 eura. Evropa je uvjerljivo najskuplje tržište automobila na svijetu.
Zašto plaćamo duplo?
Razlog nije u tehnologiji, jer proizvodnja je efikasnija nego ikada. Problem je u propisima i politikama Evropske unije. Stroge norme emisija natjerale su proizvođače da ubacuju kompleksne sisteme za kontrolu izduvnih gasova, hibridne module ili električne pogone. Svaka od tih stavki povećava cijenu.
A tu su i obavezni sistemi pomoći u vožnji – inteligentni asistenti za brzinu, upozorenja o promjeni trake, automatsko kočenje. Sve to spašava živote, ali podiže cijene čak i kod osnovnih modela. Porodice koje su tražile jednostavan i pouzdan auto sada su prisiljene da plaćaju za opremu koju možda ne žele, ne razumiju ili ne mogu priuštiti.
Električni automobili – obećanje koje se pretvorilo u razočarenje
Evropske vlasti guraju građane prema električnim vozilima, ali ta vozila nisu postala dostupna. Umjesto toga, dodatne carine na kineske proizvođače – jedine koji su nudili jeftinije modele – digle su cijene i električnih auta. Subvencije koje su neko vrijeme pomagale potrošačima sada se ukidaju, pa električni automobili ostaju luksuz, a ne rješenje.
Kontraproduktivna logika
Ironija je očigledna: dok Brisel priča o čistijem zraku i sigurnijim putevima, obični ljudi ostaju zaglavljeni u starim automobilima. Umjesto da se vozni park obnavlja novim, efikasnim i ekološki prihvatljivim vozilima, ljudi produžavaju životni vijek starih auta koji troše više goriva, zagađuju više i manje su sigurni. Politike koje su trebale donijeti napredak zapravo proizvode suprotan učinak.
Kome je nova tehnologija namijenjena?
Postavlja se ključno pitanje: da li je nova mobilnost rezervisana samo za imućne? Ako trendovi nastave ovim tempom, stvoriće se društvo u kojem obična porodica može samo gledati nove automobile kroz stakla salona.
Ekološki i sigurnosni ciljevi jesu važni, ali se moraju uvoditi postepeno, uz realnost tržišta i kupaca. U suprotnom, rizikujemo da Evropa postane kontinent skupih auta za bogate i starih olupina za sve ostale.
