OD SIRIJE DO ZAPADNE AFRIKE

Nova migracijska jednačina: Zašto Evropu ne bi trebalo zavaravati opadajući broj stanovnika

Mugranti 12

Migracije mijenjaju svoje lice, ali ne nestaju kao fenomen. Naprotiv, transformiraju se iz ratne izbjegličke krize u globalni pokret diktiran ekstremnom nejednakošću i ekološkom krizom. Evropa mora shvatiti da visoki zidovi mogu kupiti vrijeme, ali ne mogu spriječiti svijet koji gori iznutra...

Deceniju nakon krize iz 2015. godine, kada je preko milion ljudi zauvijek promijenilo politički diskurs kontinenta, Evropa ulazi u novu i nepoznatu fazu. Iako statistika pokazuje značajan pad ilegalnih dolazaka, ovaj relativni mir...

To nije proizvod konačnog rješenja, već nasilne reorganizacije svjetske geopolitike. Od prašnjavih ulica Damaska ​​do užarenih savana Sahela, mapa ljudskog kretanja se prepravlja pred našim očima.

"Siri efekat": Kada nada pobjeđuje egzodus

Godinama je Sirija bila glavni motor migracija u Evropsku uniju. Pad režima Bashara Al-Assada donio je preokret koji je malo koji analitičar tako brzo predvidio: Sirijci se vraćaju kući. Sa preko 700.000 repatriranih u rekordnom roku, "Balkanska ruta" postaje sporedna ruta.

Pad od 43 posto u prelascima na ovoj osi tokom 2025. godine pokazuje da kada sukob završi ili promijeni smjer, želja za povratkom kući ostaje jača od iskušenja da se traži azil u Evropi. Međutim, za briselske birokrate ovo "olakšanje" je samo pola priče.

Zapadna Afrika: Žarište koje zamjenjuje Bliski istok

Dok su oči svijeta bile uprte u Siriju i Afganistan, u Zapadnoj Africi se kucala mnogo složenija kriza. Mali i Burkina Faso su sada epicentri novog vala koji prijeti evropskoj stabilnosti. Ovdje migracije nisu uzrokovane samo ratom, već i smrtonosnom kombinacijom džihadizma i ekološkog kolapsa.

S obzirom na to da se stanovništvo Malija udvostručilo na 24 miliona, a ekonomija je paralizirana sušama uzrokovanim klimatskim promjenama, narod se nalazi između dvije vatre: radikalnih militanata i propasti države. Stručnjaci upozoravaju da će se, ako se nasilje proširi na Senegal ili Obalu Slonovače, Evropa suočiti s prilivom koji ni ograde ni obalna straža ne mogu zaustaviti.

Visoki troškovi delegiranja zaštite granica

Trenutna strategija EU može se sažeti u jednoj rečenici: „Držite ih podalje po svaku cijenu!“ Kroz finansijske sporazume sa zemljama poput Mauritanije, Egipta i Tunisa, Brisel je uspio delegirati upravljanje granicama trećim stranama.

Milioni eura se ulijevaju u džepove režima, često sa upitnim kršenjem ljudskih prava, samo kako bi se osiguralo da migrantski brodovi ne dodiruju evropske vode. Model "novac za zaštitu" je kratkoročno funkcionisao.

To dokazuje pad od 60 posto dolazaka na Kanarska ostrva, ali to stvara opasnu zavisnost. Jer autokratski lideri poput Khalife Haftara u Libiji ili Kaisa Saieda u Tunisu koriste migracije kao političku "slavinu" koju puštaju i isključuju kako bi izvršili pritisak na evropske diplomate.

Novi disajni putevi i još uvijek aktivna "žarišta"

Uprkos općem padu broja iskrcavanja, mreže trgovine ljudima pokazuju se izuzetno prilagodljivim novim okolnostima. Novi fenomen zabrinjava Frontex: „migracija u paket aranžmanima“.

Hiljade Bangladešana lete za Dubai, a zatim za Libiju, ulazeći u Evropu u roku od nekoliko dana putem dobro organiziranih zračnih ruta. S druge strane, Alžir se pojavljuje kao ključni igrač. Kao glavna kapija za migrante iz Malija, položaj Alžira 2026. godine će više zavisiti od njegovih geopolitičkih interesa (kao što je pitanje Zapadne Sahare) nego od bilo kakvog duha humanitarne saradnje s EU.

Velika dilema: Budnost ili samozadovoljstvo?

Iako Matthew Saltmarsh iz UN-a kaže da je situacija "upravljiva", sada nije vrijeme da spustimo gard. Niske brojke imigranata za godinu koju ostavljamo za sobom prilika su za Evropu da reformira svoje sisteme azila i napravi stvarna ulaganja u zemlje porijekla, prije nego što sljedeći val - potaknut klimatskim promjenama i glađu u Africi - stigne do njenih obala.

Migracije mijenjaju svoje lice, ali ne nestaju kao fenomen. Naprotiv, transformiraju se iz ratne izbjegličke krize u globalni pokret diktiran ekstremnom nejednakošću i ekološkim neuspjehom. Evropa mora shvatiti da visoki zidovi mogu kupiti vrijeme, ali ne mogu spriječiti ulazak svijeta koji gori iznutra.


Znate više o temi ili prijavi grešku Komentari