Ispod valova okeana, odvija se opasan scenario u kojem sabotaža digitalne infrastrukture, rivalstvo između velikih sila i zastarjelost međunarodnih zakona prijete da ugase svjetla naše moderne civilizacije...
Godine 1893, britanski pisac Rudyard Kipling napisao je pjesmu posebno o čudu podmorskih kablova, koji su povezivali svijet na način koji je ranije bio nezamisliv. Nadao se da će trenutna komunikacija ujediniti nacije u jednu.
Više od jednog stoljeća kasnije, telegrafske linije su ustupile mjesto optičkim kablovima, ali njihovo ujedinjujuće obećanje je gotovo izblijedjelo. Umjesto toga, morsko dno je postalo žestoka arena konkurencije, sabotaže i nadzora između velikih sila. Ovi kablovi prenose 99 posto prekookeanskog digitalnog prometa, uključujući finansijske tokove, vladine komunikacije i vojne tajne.
Kako povjerenje između država slabi, globalne mreže se dijele na geopolitičke blokove koje predvode SAD, Kina i nesvrstane zemlje, čineći da rute podataka odražavaju političke podjele, a ne komercijalnu logiku.
Ranjivosti infrastrukture u Evropi i Aziji
Ranjivost ove infrastrukture postala je alarmantna u Evropi nakon eksplozija na plinovodu Sjeverni tok 2022. godine. Ovaj čin je skrenuo globalnu pažnju na to koliko se lako podvodna imovina može oštetiti nekažnjeno. Naknadni incidenti u Baltičkom moru, gdje su za štetu okrivljeni kineski i brodovi povezani s Rusijom, pokazali su kako državni akteri mogu na daljinu ugroziti sigurnost regije.
Azija se suočava sa sličnim rizicima, a Tajvan svake godine prijavljuje česte prekide kablova kao rezultat Pekinške prisilne kampanje. U januaru 2025. godine, aktivnosti ruskih brodova u blizini obale Norveške i otkriće kineske tehnologije koja može presjeći kablove na dubinama do 4.000 metara pojačali su strahove da naši protivnici sada posjeduju sredstva da u bilo kojem trenutku isključe svijet iz digitalne povezanosti.
Prekid zastoja
Konvencija UN-a o pravu mora (UNCLOS) iz 1982. godine garantuje slobodu polaganja i popravke kablova, ali njena primjena u praksi ne uspijeva. Mnoge obalne države, poput Kine, koriste svoje zakone kako bi tražile saglasnost za kablovske rute na svojim kontinentalnim poljima, kršeći međunarodne principe.
Ovaj pravni okvir također pati od strukturnih nedostataka u pogledu odgovornosti. Na otvorenom moru, samo država koja zastupa brod ima nadležnost da istražuje štetu.
Ali mnogi brodovi su registrovani u zemljama koje nemaju ni volje ni kapaciteta da djeluju.
Utvrđivanje krivca ostaje najveći izazov. Izuzetno je teško dobiti dokaz da je sabotaža izvršena po uputama određene države. Štaviše, tehnologija se razvija brže od zakona. Bespilotne platforme i podvodni dronovi stvaraju nove pravne neizvjesnosti, jer nije jasno da li ih treba smatrati brodovima ili ne.
Sada mnoge privatne kompanije biraju duže i skuplje rute kako bi izbjegle sporna područja poput Južnog kineskog mora, samo da bi izbjegle birokratske prepreke i sigurnosne rizike koje predstavljaju teritorijalne pretenzije Pekinga.
Odbrambena mreža
Odgovori na ove prijetnje trenutno su fragmentirani. Sjedinjene Države su počele provoditi stroža pravila za stanice za slijetanje i sarađuju s partnerima iz QUAD-a kako bi ojačale otpornost mreža.
Evropska unija je usvojila akcioni plan koji uključuje praćenje kablova putem SMART senzora, iako je njegova upotreba i dalje ograničena zbog zabrinutosti oko suvereniteta i prisluškivanja. U međuvremenu, NATO je osnovao koordinacijski ured za podvodnu infrastrukturu i povećao patrole u Sjevernom i Baltičkom moru.
U Aziji se saradnja razvija sporije. Zemlje ASEAN-a su tradicionalno kablove smatrale samo ekonomskom imovinom, ali se taj stav mijenja. U oktobru 2025. godine, ministri odbrane regije odobrili su prve principe za zajedničku zaštitu podvodne infrastrukture.
Iako su ovi napori važni, svijetu još uvijek nedostaje integrirani globalni sistem za razmjenu obavještajnih podataka u stvarnom vremenu i zajednički protokoli za istrage koji bi omogućili brzo kažnjavanje sabotera.
Ka novom poretku
Sveobuhvatna globalna arhitektura je ključna za jačanje podmorskog poretka. Sjedinjene Države moraju preuzeti stratešku lidersku ulogu, tretirajući komunikacijske kablove ne samo kao privatna preduzeća, već kao ključne dijelove nacionalne sigurnosti. To znači usklađivanje diplomatskih, odbrambenih i trgovinskih pravila. Javno-privatna partnerstva su ovdje ključna, jer tehnološke kompanije poput Googlea i Mete upravljaju velikom većinom ovih sistema. Zajednički standardi su također potrebni za sajber i fizičku sigurnost stanica za slijetanje, koje su tačke gdje je mreža najranjivija na ljudsko uplitanje. Štaviše, jačanje veza između regija, poput saradnje ASEAN-a i EU, može stvoriti politički štit od proizvoljnih zahtjeva ekspanzionističkih sila. Države bi trebale pojasniti da su podvodni dronovi odgovornost države koja ih posjeduje i povećati kazne za namjerno oštećenje kablova. Stvaranje međuvladine organizacije koja provodi nepristrasne tehničke istrage pomoglo bi u utvrđivanju odgovornosti i uspostavljanju programa certifikacije za „pouzdane kablove“.
Okeansko dno kao „kompas“ globalne moći
Napredak u zaštiti ovih mreža smanjio bi mogućnosti za sabotažu i poskupio djelovanje agresora u sivoj zoni. Iako se međunarodno pravo često ignoriše, snažni institucionalni okviri promijenili bi analizu troškova i koristi država. Osiguranje ovih podvodnih arterija nije samo tehnički postupak, već bitka za slobodu komunikacije i održivost globalne ekonomije. U odsustvu takve arhitekture, poredak od kojeg svi zavisimo nastavit će se raspadati. Odlučujuća utrka ovog stoljeća ne odvija se samo u svemiru ili na zemaljskim bojnim poljima, već, kako je Kipling rekao u svojoj pjesmi, ona se smješta duboko u „rebra Zemlje“, gdje se provodi život našeg modernog svijeta.
